Igra oponašanja Teda Bundyja: “Psihopati su poput kameleona”

Fotografija: YouTube screenshot

Kojeg su giganta znanosti učitelji smatrali ako već ne glupavim a ono ni pretjerano bistrim? Zašto je serijski ubojica Ted Bundy odlučio zastupati samog sebe na suđenju? U središtu kojeg se grada nalazi golema skulptura cvijeta s pomičnim laticama? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Ted Bundy (1946. – 1989.), jedan od najzloglasnijih serijskih ubojica svih vremena (na slici!), dugo je uspješno zavaravao okolinu. Naočit, inteligentan i elokventan, bio je odličan student prava, a mnoge su ga žene smatrale idealnim muškarcem. Oponašanje normalnosti bilo je toliko uspješno da je monstrum koji je na jezive načine ubio više od trideset djevojaka neko vrijeme čak radio na – liniji za pomoć samoubojicama! “To nije čudno kao što se na prvi pogled čini”, objasnio je američki psiholog Darrell Turner. “Psihopati su poput kameleona – budući da nemaju normalne emocije, vrlo intenzivno proučavaju druge ljude da bi naučili kako se ovi ponašaju u određenim situacijama i kako bi se sami bolje uklopili u okolinu. Riječ je o igri oponašanja”. Narcisoidan kakav je bio, Bundy je na suđenju odlučio zastupati sam sebe. Premda je vješto manipulirao porotom, dokazi protiv njega bili su odveć snažni te je proglašen krivim i osuđen na smrt. Dana 24. siječnja 1989. godine pogubljen je na električnoj stolici.

2. Boris Jeljcin (1931. – 2007.), prvi predsjednik Ruske Federacije, 1995. godine je bio u posjetu Sjedinjenim Američkim Državama. Tom prilikom malčice se previše opustio. Agenti američke tajne službe obavijestili su tadašnjeg predsjednika Bila Clintona da je njegov uvaženi gost pronađen na Pensilvanijskoj aveniji, prometnici koja povezuje Bijelu kuću i Kapitol, pijan kao čep. Odjeven samo u donje rublje, pokušavao je naručiti taksi, a kad su ga pitali kamo se zaputio, objasnio je kako je osjetio neodoljivu želju za pizzom.

3. Uredsko krilo novozelandskog parlamenta, zbog oblika prozvano “The Beehive” (“Košnica”), podizano je u nekoliko etapa između 1969. i 1979. godine, a njegov tvorac je slavni škotski arhitekt sir Basil Spence. Dok je unutrašnjost sedamdest dva metra visoke zgrade besprijekorna, sva u mramoru, zlatu i basnoslovno vrijednim muralima, njena vanjština u najmanju je ruku upitne estetske kvalitete. Neki kritičar duhovito ju je opisao kao “projektor za slajdove koji je pao na svadbenu tortu, koja je pala pod mlinski kotač”.

4. “Floralis Genérica”, gigantska skulptura cvijeta koja se nalazi u Buenos Airesu, uistinu je osebujna: svako jutro otvara trinaest metara dugačke latice, a navečer ih zatvara. Djelo je 2002. godine stvorio Eduardo Fernando Catalano (1917. – 2010.), čuveni argentinski arhitekt.


5. Tvorca teorije relativnosti Alberta Einsteina (1879. – 1955.), jednog od najvećih fizičara svih vremena i čovjeka čije prezime uzimamo kao sinonim za genijalnost, učitelj u osnovnoj školi opisao je kao “mentano sporog, nedruželjubivog dječaka vječno izgubljenog u budalastom sanjarenju”.

6. Pjotr Iljič Čajkovski (1840. – 1893.), jedan od najvećih ruskih skladatelja svih vremena, kao dječak nije volio glazbu. Razočaran mališanovim napretkom, Čajkovski stariji obratio se njegovom učitelju glasovira. “Ima li smisla da Pjotr nastavi glazbeno školovanje?”, pitao je otac. Odgovor je bio neuvijen: “Ima – ako želite kakofonom bukom rasrđivati susjede”.

7. Prvi telefaks uređaj patentiran je davne 1834., četrdeset tri godine prije nego što je američki izumitelj škotskog podrijetla Alexander Graham Bell (1847. – 1922.) svijetu predstavio telefon!

Piše: Lucija Kapural

Komentari