I konje ubijaju, zar ne: Od romantične večere do crne kronike

St. Albans, gradić u engleskom okrugu Hertfordshire, poznat je po velebnoj gotičkoj katedrali, ostacima zidina iz rimskog doba i netaknutoj prirodi. Ovo idilično mjesto, u kojem se posao policije svodio na privođenje pokojega pijanog tinejdžera, koncem 2010. postao je poptište jezivog zločina. Sve je počelo kad Natalie Kelderman, lokalna 37-godišnjakinja, preko stranice namijenjene upoznavanju potencijalnih partnera počela dopisivati sa šest godina starijim Sebastianom Maurom. Obrazovana i uspješna žena,  zaljubljenica u operu i jahanje, bila je oduševljena fotografijama koje joj je Mauro, Amerikanac talijanskog podrijetla, slao: momak atletske muskulature i bujne crne kose doimao se kao netko s kime bi se isplatilo izići. Uz to je bio vrstan poznavatelj klasične glazbe, a pokazivao je i veliko zanimanje za djevojčine interese. Kad joj je, nakon mjesec dana dopisivanja, predložio da se napokon upoznaju, s oduševljenjem je pristala. Umjesto kao alarm za uzbunu, njegovu zadnju poruku – u kojoj je pisao kako je ona njegova boginja i kako jedva čeka da je upozna s majkom – Natalie je interpretirala kao vrhunac romantike. Tu grešku u rasuđivanju vrlo će skupo platiti.

Kad je Mauro došao po nju u svome bijelom “Mercedesu”, činilo joj se da je još zgodniji nego na fotografijama. Čarolija se počela raspršivati kad je progovorio: osim što je imao otegnut nazalni glas, mladić je već u automobilu počeo pričati kako će je “spasiti od nje same” i učiniti je “poštenom ženom”. Do trenutka kad su došli do restorana u kojem su rezervirali stol, Nataliena zaluđenost splasnula je poput balona probušenog iglom. Pristojna kakva je bila, odlučila je izdržati na spoju do kraja, a potom svome nesuđenom što ljubaznije reći kako nisu jedno za drugo. Stvari su se, međutim, kretale s lošeg na gore.

Kao da njegove priče o tome kako će je oženiti nisu bile dovoljno zastrašujuće, u restoran je slučajno ušao Natalien kolega s fakulteta. Sretna što ovaj prekida mučnu konverzaciju, ljubazno je popričala s njim, a potom mu pružila ruku na rastanku. Posesivni Mauro počeo se tresti od bijesa. Čim se mladić udaljio, tihim i prijetećim glasom je prosiktao: “Tko ti je taj? Odgovaraj, ku*vo jedna!”. Bila je to kap koja je prelila čašu ženina strpljenja. “Tako sa mnom nećeš razgovarati! Ne zovi me više, ne želim s tobom imati nikakva posla!”, viknula je, a potom odjurila iz restorana.

S Maurom će, nažalost, još imati posla. Dan nakon groznog spoja, Natalie je na telefonskoj sekretarici dočekalo desetak jezivih poruka. “Nemoj misliti da ćeš se tako lako izvući! Platit ćeš mi ovo!”, riječi su koje su poslale ledene žmarce ženinom kralježnicom. Noćna mora je, međutim, tek počinjala. Nakon tjedan dana bez ikakvih poziva, počela je vjerovati da se otarasila manijaka. A onda je otišla u staju… I pronašla svoga nagrađivanog konja u lokvi krvi, glave odvojene od tijela! Izbezumljena, prijavila je stalkera policiji. Ovaj je uhićen te, nakon ispitivanja, pušten – uz zabranu približavanja žrtvi. Srećom, na jednog od policajaca ostavio je izrazito uznemirujući dojam te ga je, na svoju ruku, odlučio pratiti. Nekoliko dana kasnije, Maura je zatekao dok se parkirao ispred Nataliene kuće. Naredio mu je da iziđe iz vozila i namaknuo mu lisičine na ruke. Predmeti koje je pronašao na suvozačkom sjedalu jasno su govorili o namjerama poremećenog muškarca: ondje su uredno bili poslagani lovački nož, dva odvijača, skalpel, uže i gumene rukavice. Sicilijanac je osuđen na pet godina zatvora a sirota Natalie se, u strahu od njegova izlaska na slobodu, preselila i promijenila broj mobitela. Ludog Maura još dugo će sretati u snovima, budeći ukućane urlicima u gluho doba noći.


Piše: Lucija Kapural

Komentari