Hotel smrti u Bogoti: Je li ovo mjesto ukleto?

Ako vas put nanese u Bogotu, a priče o duhovima ne smatrate uznemirujućima nego uzbudljivima, svakako posjetite Hotel Del Salto! Lokalni živalj, naime, smatra da je riječ o jednoj od najukletijih kuća u čitavoj Kolumbiji, ako ne i u čitavom svijetu. Povijest ovoga velebnog no poprilično ruševnog zdanja započinje 1923. godine, kad ga, u duhu tada popularne francuske estetike, podiže čuveni kolumbijski arhitekt Carlos Arturo Tapias.

Isprva, nije se radilo o hotelu već o vili za stanovanje. S mnoštvom raskošnih soba, uključujući impozantnu dvoranu za bal, visokim prozorima te čudesno lijepim balustradama i zabatima, smještena nad stotinu i šezdeset metara visokim ponorom, podno kojeg se vječno uspjenjeni vodopad Tequendama obrušavao u poput smaragda zelenu rijeku, ova građevina oduzimala je dah svojom pomalo surovom ljepotom. Istodobno, zbog izoliranosti od ostatka svijeta i položaja nad provalijom, kod većine posjetitelja izazivala je osjećaj neodređene prijetnje. Neki od njih spominjali su i čudan potmuli šum u jednome dijelu zgrade. Možda se radilo o šumu vodopada. Možda i nije.

Vlasnik, imućni veleposjednik, nije dugo uživao u kamenoj ljepotici. Prodao ju je nakon nekoliko mjeseci – prema tvrdnjama rijetkih znanaca, zbog toga što u njoj nikako nije uspijevao usnuti. Zdanje je promijenilo nekoliko vlasnika, da bi 1928. bilo pretvoreno u hotel, i to onaj za posjetitelje dubokog džepa. Tridesetih godina prošlog stoljeća, pripadnici društvene kreme ovdje su održavali ekstravagantne zabave: kvasili su grla najskupljim pjenušcima, “davili” se u kavijaru serviranom u srebrnim posudama, plesali u ritmu čarlstona do sitnih jutarnjih sati te se prepuštali slabo skrivanim ljubavnim aferama.

No, kroz svu tu dionizijsku nesputanost i dekadenciju, od samog početka poslovanja hotela nizale su se bizarne i krvave tragedije. Hotelski upravitelji učestalo su se mijenjali: iz nikad objašnjenog razloga, njih najmanje trojica skočila su u smrt bacivši se s litice, opravdavajući tako naziv ovoga ugostiteljskog objekta (“Hotel Del Salto” sa španjolskog se prevodi kao “Hotel skoka”). Nadalje, hotel je bio poprište barem jednog umorstva. Djevojku iz visokog društva, koja je prema riječima svih njenih znanaca bila u skladnoj vezi, bez ikaka povoda je ubio njen zaručnik. Radilo se o gnjusnom zločinu: lice nesretnice bilo je izrezano nožem do neprepoznatljivosti, a krvi je bilo po svim zidovima, pa čak i na stropu. Da stvar bude gora, gosti su sve češće izvještavali upravitelje o sablasnim zvukovima u gluho doba noći: jecajima, zveckanju lanaca, struganju po podu… Nekima su se čak priviđale kojekakve nelijepe prikaze, uključujući onu brutalno umorene gošće.


Stručnjaci za paranormalno počeli su hodočastiti u Bogotu, ne bi li detektirali sile koje djeluju među zidinama zlosretnog hotela. Jedan od njih je, ispitujući lokalne legende, došao do uznemirujućeg otkrića. Doznao je, naime, da su se brojni pripadnici naroda Chibcha, u bijegu od španjolskih kolonizatora, bacili u bučni, razorni vodopad Tequendama. Prema jednoj inačici indijanske legende, u trenutku skoka su pretvoreni u orlove i uzneseni na nebo; prema drugoj, njihove duše su nakon stravične smrti nastavile lutati okolicom, tražeći osvetu.

Jesu li gosti hotela uistinu bili žrtve staroga indijanskog prokletstva? Kako smo po pitanju nadnaravnih pojava skeptični, na ovo pitanje nećemo ni pokušati odgovoriti. Kako bilo, loša reputacija s vremenom je otjerala hotelske goste. Napušteno i prepušteno djelovanju elemenata, zdanje je kroz desetljeća sve više propadalo, da bi 2013. godine bilo dijelom obnovljeno te pretvoreno u muzej. Zanimljivo, posjetitelji ga mogu obići samo do 5 sati poslijepodne: ljudi se i dan danas boje boraviti na ovome mjestu nakon što se spusti noć!

Piše: Lucija Kapural

Komentari