Horor u lunaparku: Žena je vrištala dok je njenu obitelj proždirala vatra!

Dana 9. lipnja 1979. godine, u jutarnjim satima, četveročlana obitelj Godson izišla je iz svoga ljupkog doma u australskom gradiću Warrenu te se zaputila na dugo planirano putovanje u Sydney. Nakon posjete zoološkom vrtu, shoppinga i ručka u nekom šarmantnom bistrou, Godsonovi su krenuli u lunapark: njihovi dječaci Damien i Craig veselo su pocupkivali, spremajući se na avanturu o kojoj su im pričali školski prijatelji – vožnju Vlakom duhova, jednom od najpoznatijih atrakcija u gradu.

Obitelj je stajala u redu za vožnju, a majka Jenny u jednom je trenutku osjetila želju za sladoledom. Čudila se samoj sebi – ta slatko uopće nije voljela! Žudnja je bila toliko jaka da se zaputila prema kolicima sa zamrznutim slasticama, rekavši mužu Johnu i sinovima da će se brzo vratiti. “Ako i propustim ovu vožnju, pridružit ću vam se na sljedećoj”, bile su zadnje riječi koje uputila obitelji. Jenny Godson nikada više neće vidjeti svoje najmilije.

Desetak minuta kasnije, na povratku od kolica sa sladoledom, mlada žena ušetala je u najcrnju noćnu moru: iz tunela u koji je ušao vlakić sukljao je dim, a uspaničeni posjetitelji tečali su naokolo kao muhe bez glava! U sveopćem kaosu, nije joj preostalo ništa drugo nego stajati i plakati. Od trideset petero ljudi, koji su se zaputili na kobnu vožnju, spasilo se njih dvadeset osmero. Među onima koje je progutala vatra bili su Jennyin muž i djeca.

Mnogo se toga naopako posložilo toga dana. U tunel je trebao biti montiran moderan sustav prskalica, no to nije učinjeno zbog visokih troškova. Nadalje, zbog problema s opskrbom vode, vatrogascima su bila potrebna tri sata da ugase požar. Jenny je, međutim, najviše pekla spoznaja da je izlet odgođen zbog njenih obaveza. Da nije morala toliko raditi, govorila je sebi iznova i iznova, obitelj bi lunapark posjetila tjedan dana ranije i ništa strašno se ne bi dogodilo.


Istraga, koju će narednih godina oštro kritizirati australski mediji, bila je aljkava. Uzrok požara nikada nije nedvojbeno utvrđen, no spekulira se da se radilo o neispravnim električnim instalacijama. Nitko od uprave lunaparka nije odgovarao, mada je utvrđeno da su napravili niz sigurnosnih propusta.

Otprilike mjesec dana nakon tragedije, Jenny se sjetila filma u fotoaparatu, na kojem su bile fotografije njene obitelji. Posljednju je snimila nekoliko trenutaka prije nego što se njen svijet srušio, na ulasku u tunel smrti. Kad je razvila film, s nježnošću je promatrala svoje dječačiće, koje nikada više neće zagrliti… A onda je njen pogled pao na figuru u pozadini, muškarca s rogatom maskom na licu. Prestravljena, odnijela je fotografiju na policiju, no identitet tajanstvenog čovjeka nikada nije utvrđen. Priča je izišla u javnost, dajući podstreka spekulacijama da je požar namjerno podmetnut, kao dio rituala prinošenja žrtava neke sotonističke sekte. Slomljena i prestrašena, Jenny je zauvijek napustila obožavani Warren, mjesto koje su sad opsjedali duhovi uspomena na sretnije dane.

Javnost se za slučaj ponovno zainteresirala 2007. godine, nakon što je nećakinja Abea Saffrona, jednog od ključnih igrača australskog kriminalnog podzemlja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ispričala kako je upravo on odgovoran za požar. U intervjuu za “The Sydney Morning Herald”, Anne Buckingham je izjavila kako je njen stric platio svojim posilnima da podmetnu požar, jer se htio domoći zemljišta na kojem je lunapark bio podignut. Njena priča zvučala je uvjerljivo, budući da je Saffron povezivan s još nekim podmetnutim požarima, no dokaza za nju nije bilo.

Nesretan slučaj? Sotonistički ritual? Mafijaška posla? Za Jenny Godson, koja je ostala bez svega što joj je bilo važno, odgovor na ova pitanja – ako do njega ikad dođe – neće biti spasonosan. Niti će joj pomoći da se nosi s tzv. “krivnjom preživjelog”, koju osjeća i nakon svih tih godina, unatoč činjenici da se u međuvremenu ponovno ostvarila kao majka.

Piše: Lucija Kapural

Komentari