Godine 1891., nizozemski paleoantropolog Eugène Dubois je na indonezijskom otoku Javi otkrio fosilne ostatke pračovjeka kojeg je nazvao pitekantropom (“majmunolikim čovjekom”). Stvorenje, poznato i kao “javanski čovjek”, prvi je nalaz vrste Homo erectus (lat. “uspravni čovjek”).
Ova skupina hominida živjela je tijelom pleistocena, a s afričkog kontinenta proširila se na prostore Europe i Azije, postavši nositelj tzv. acheuléenske kulture. Homo erectus prvi je upoznao vatru i njenu važnost u svakodnevnom životu te je na tome razvojnom stupnju počeo graditi i prve osmišljene nastambe i skloništa.
Vrsta se u fosilnim ostacima prvi put pojavljuje prije 1.9 milijuna godina a, prema studiji nedavno objavljenoj u časopisu “Nature”, izumrla je prije otprilike 110.000 godina. “Prvi put smo sa sigurnošću uspjeli ustvrditi kada je točno izumro Homo erectus, jedan od naših najvažnijih predaka”, tvrdi kaoautorica studije Kira Westaway, profesorica antropologije na australskom Sveučilištu Macquarie.
Ona i njeni kolege proučili su fosilne ostatke ove vrste, preciznije, dvanaest vršaka lubanje i dvije kosti noge pronađene sredinom prošlog stoljeća u Ngadongu na Javi. “Homo erectus iz Ngandonga ima najveći mozak i najviše čelo među svim poznatim pripadnicima ove vrste, što je znak velike evolucijske promjene. Odrediti kada se dogodila ta promjena presudno je za naše razumijevanje dalekih predaka”, zaključuje Westaway.
Piše: Lucija Kapural
