Hitlerova konačna oporuka: “Biramo smrt”

Hitlerova oporuka je uglavnom poznata javnosti, no manje je poznato u kojim je okolnostima nastala i kako je napisana. Ovdje ćemo se pozabaviti svim onim stvarima koje obično nisu dostupne široj javnosti. Hitlerova oporuka, napisana je uoči njegova samoubojstva, u trenutku dok još nije stupio u brak s Evom Braun. Zanima li vas u kakvom je raspoloženju bio Hitler dok je sastavljao ovu oporuku, je li ju samostalno napisao ili ne, kao i što je u njoj pisalo, zavirite u tekst koji slijedi.

Zamijenili noć za dan

Hitlerova tajnica dvadesetpetogodišnja Gertrude Junge se probudila oko jedanaest sati uvečer 28. travnja 1945., a sudeći prema njezinim izjavama, jedva se uspjela razbuditi jer dani u bunkeru su bili sve samo ne normalni. Izmjena dana i noći nije bila vidljiva, pa se svima činilo da je dan postao noć i obrnuto. Nakon početnog šoka od buđenja, krenula je do Hitlerove radne sobe, kao da je jutro. Čim ju je Hitler ugledao primio ju je za ruku i upitao je li dobro spavala, kao da je to uobičajeno da se netko naspava i probudi skoro u ponoć. Nakon toga ju je zamolio da dođe da joj nešto još izdiktira. Bilo je to, prema Gertrudinim sjećanjima, između 23 i 30 i ponoći. Potom su krenuli u malu prostoriju za sastanke, koja se nalazila kraj Hitlerovih privatnih prostorija. Hitler se smjestio uz širu stranu stola, stavio je obje ruke na stol, odnosno zauzeo je uobičajenu pozu koju je inače zauzimao kada bi joj diktirao. Nekoliko trenutaka je šutio, a zatim prozborio: “Moj politički testament”. Kada je počeo govoriti Gertrude je imala dojam da se Hitleru žuri. Tijekom diktiranja tajnica je navela da nije pokazivao emocije i da je govorio mehanički, što inače nije bio slučaj. Kada je izdiktirao svoju političku oporuku napravio je kratku stanku i počeo diktirati onu privatnu. Ova druga oporuka je bila kraća, u noj je objasnio svoj brak, raspodjelu imovine i najavio skoru smrt. Hitler nije ovaj puta želio napraviti nikakve ispravke u tekstovima, samo je rekao da odmah pretipka sve izdiktirane oporuke u tri primjerka i da mu ih donese. Tajnica je bila iznenađena brzinom i činjenicom da nije želio revidirati svoj najvažniji dokument. Svi dokumenti koje je za njega pisala, pa i oni koji su bili vezani uz rođendanske čestitke i slične sadržaje, bi uvijek bili pomno pregledani i poboljšani, kako bi se reklo ispolirani do kraja. Bila je u osnovi svjesna žurbe i situacije u kojoj su se nalazili, iako o tome nije željela razmišljati. Odmah je krenula na posao. Ukoliko je zaista Hitler bio tako brz, malo se očito “otegnulo” njeno pretipkavanje do ranih jutarnjih sati jer na kraju oporuke je zabilježeno da je napisana u četiri sata ujutro.

Zadnja fotografija

Zadnja Hitlerova fotografija koju ovdje donosimo, barem ona koja danas slovi za takvu, snimljena je u jutarnjim satima 28. travnja 1945. ispred Hitlerova bunkera dok je konačna oporuka napisana 29. travnja 1945. U tom je trenutku Hitler već odlučio da je došao kraj te je 30. travnja izvršio samoubojstvo zajedno s Evom. Dva dana kasnije Berlin je pao u ruke Saveznika, a već 7. svibnja Njemačka je potpisala bezuvjetnu kapitulaciju. Staljin je 1. svibnja saznao što se dogodilo jer je general Hans Krebs dao ovu informaciju generalu Vasiliju Čujkovu u nadi da će Sovjeti ponuditi Nijemcima prihvatljivije uvjete predaje.


Privatna oporuka

Ovdje donosimo slobodno preveden tekst Hitlerovo privatne oporuke:
Kako nisam razmišljao tijekom godina borbe o preuzimanju odgovornosti za sklapanje braka, odlučio sam, prije završetka mog zemaljskog poslanja, uzeti za ženu onu djevojku koja je nakon dugogodišnjeg vjernog prijateljstva, ušla svojom voljom u praktički opkoljeni grad, kako bi sa mnom podijelila svoju sudbinu. Po vlastitoj želji, ona ide sa mnom kao moja žena u smrt. To će nam nadoknaditi ono što smo oboje izgubili mojim radom u službi mog naroda. Ono što ja posjedujem  pripada – u mjeri u kojoj to ima bilo koju vrijednost – stranci. Ako je više nema, državi; a ako država bude uništena, moja daljnja odluka nije potrebna. Moje slike u zbirkama, koje sam kupovao tijekom godina, nikada nisu skupljane za privatne svrhe već za proširenje galerije u mom rodnom gradu Linzu na Dunavu. Moja je najiskrenija želja da se ova moja volja uredno izvrši. Za svog izvršitelja imenujem svog najvjernijeg stranačkog kolegu Martina Bormanna. On ima punu zakonsku ovlast za donošenje svih odluka. Dozvoljeno mu je iznijeti sve što ima sentimentalnu vrijednost ili je potrebno za vođenje skromnog, jednostavnog života, moje braća i sestara, također prije svega majke moje supruge i moje vjerne suradnike koji su mu dobro poznati, prvenstveno moju staru tajnicu gospođu Winter i dr., koji su me dugi niz godina pomagali svojim radom. Ja i moja supruga – da bismo izbjegli sramotu odbacivanja ili kapitulaciju – biramo smrt. Želja nam je da odmah budemo spaljeni na mjestu gdje sam obavljao najveći dio svog svakodnevnog rada, tijekom dvanaest godina službe mom narodu.

U Berlinu, 29. travnja 1945., 4:00 ujutro.
Potpisao: A. Hitler.
Potpisani svjedoci: dr. Joseph Goebbels, Martin Bormann, pukovnik Nicolaus von Below 

Milijunski iznosi u švicarskim bankama

Hitler je svoju prvu poznatu oporuku napisao sedam godina ranije, 2. svibnja 1938., u njoj je svojoj budućoj ženi Evi Braun dao najvažnije mjesto. Ta je oporuka napisana u sasvim drugim okolnostima, kada je Hitler strahovao da ima rak i da će umrijeti zbog čega je odlučio zbrinuti svoju vjernu partnericu. U toj je oporuci navedeno da u slučaju njegove smrti ona treba primati određeni godišnji iznos do kraja života. U svojoj konačnoj oporuci stječe se dojam da je Hitler više vodio računa o Evinoj obitelji nego svojoj, što je tema kojoj ćemo se zasebno posvetiti. Isto tako iz njegove kratke, rekli bismo ogoljene, oporuke mogli biste steći potpuno krivi dojam da je Hitler umro kao siromašak, no da tome nije bilo tako jasno svjedoče njegovi milijunski računi u švicarskim bankama. Njegova knjiga Mein Kampf je prodana u milijun primjeraka i prevedena na 16 jezika, a donosila mu je zaradu od milijun maraka godišnje. Tu su i njegove nekretnine i  koješta drugo.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari