Znate onu obitelj ne možeš birati, ali prijatelje možeš, upravo je na taj način svoj odnos sa stricem prikazao William Patrick Hitler. William je iskoristio svoju rodbinsku povezanost s Hitlerom i tako je postao poznat te je na osnovu toga ostvario i određenu osobnu korist, odnosno znao je nedostatak pretvoriti u svoju prednost. Zanima li vas točno o čemu je riječ, i na koji način je iskoristio svoje srodstvo s Adolfom Hitlerom, pročitajte što smo danas za vas pripremili.
Alois Hitler mlađi, očeva teška sramota
Adolf Hitler imao je starijeg polubrata Aloisa Hitlera. U djetinjstvu se, navodno, nisu nikako slagali jer je Alois često bivao kažnjen zbog Adolfovih nestašluka. Adolfova majka Klara, uvijek bi zaštitila svoju djecu te je pod njenim utjecajem Alois Hitler stariji odlučio neinvestirati u školovanje tehnički nadarenog Aloisa mlađeg. Alois je rano postao problematičan slučaj te je nakon problema sa zakonom proveo i nekoliko mjeseci zbog krađe u zatvoru, što je bila teška sramota za uglednog oca austrijskog carinika. On je nakon tog boravka u zatvoru otišao u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, gdje je upoznao sedamnaestogodišnju Irkinju Bridget Dowling s kojom je pobjegao u London. Tu su se vjenčali, a kasnije su preselili u Liverpool gdje im se rodio sin William Patrick Hitler. Aloisu tu nije išlo ni na poslovnom ni na ljubavnom planu. Često je, navodno, u alkoholiziranom stanju vrijeđao i tukao svoju ženu. Kasnije se iz poslovnih razloga vratio u Njemačku, a navodno Bridget nije htjela s njim, što joj nije za zamjeriti s obzirom na njihov loš brak. Kako bi se ponovno oženio poslao je lažni dopis svojoj supruzi, kojim je obaviještena da je on tobože poginuo tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon toga se ponovno oženio i zasnovao obitelj. Sve se to kasnije saznalo i Bridget je o tome informirana, a Alois je optužen za bigamiju. Nakon toga je došlo konačnog razvoda. Alois je bio pravi lažljivac pa se svojevremenu ocu svoje prve žene predstavio kao uspješan hotelijer, a zapravo je tada bio konobar koji je radio u jednom hotelu u Dublinu.
Alois uspostavlja kontakt sa sinom Williamom
Nakon odlaska oca, William je ostao u Engleskoj s majkom, a s ocem nije imao nikakvu vezu do osamnaeste godine. Po uspostavi kontakta William se zbližava s ocem koji je bio član nacističke stranke te s njim zajedno prisustvuje nacističkom skupu 1929. Kada je ponovno posjetio oca dvije godine kasnije, prvi puta se susreo sa stricem i od njega je dobio fotografiju s autogramom. Williamov je otac Alois kasnije prosperirao jer je uz bratovu pomoć otvorio luksuzan restoran u Berlinu. Iako Adolf i Alois nisu često kontaktirali prema poznatim podacima, u jednoj od Adolfovih ranijih oporuka spominje se i Alois. U toj oporuci Adolf Aloisu ostavlja veliku novčanu svotu, što ukazuje da su bili vjerojatno znatno bliži nego što se to na prvi pogled činilo. Na kraju rata, kada se situacija potpuno izmjenila želio je promijeniti prezime i naravno opet je lagao da nije nikada bio član nacističke stranke, čime se želio u kritičnom trenutku distancirati od brata. No, istina je izašla na vidjelo. Saznalo se tada i da je do restorana došao zahvaljujući tome što je prethodni vlasnik bio Židov. No, to ga nije omelo da nastavi nakon rata voditi život situiranog čovjeka sve to zahvaljujući imovini koju je stekao za ratnih godina.
“Malo prljavog rublja” u javnosti
Evo što će William znatno kasnije napisati o prvom susretu s Adolfom:
Budući da je u to vrijeme bio vrlo blizak mom ocu, on (Adolf Hitler) mi je dao potpisanu fotografiju. Jeli smo kolače sa šlagom, Hitlerov omiljeni desert. Zapanjila me njegova snaga, kao i ženstvene geste…
Kasnije spominje i tajanstveno samoubojstvo Hitlerove polunećakinje, navodeći iduće:
Kada sam 1931. posjetio Berlin, obitelj je bila u nevolji. Geli Raubal, kći Hitlerove i očeve sestre, počinila je samoubojstvo. Svi su znali da su Hitler i ona dugo bili intimni i da je čekala dijete – činjenica koja je razbjesnila Hitlera. Njegov revolver je pronađen kraj njenog tijela.”
Sve je ovo objavio pod naslovom “Zašto mrzim svog strica”, u njujorškom dvotjedniku Look u srpnju 1939. godine.
Turbulentan odnos između polunećaka i polustrica
Vratimo se sada ponovno na 1931. godinu, naime kada se William iz Njemačke vratio u Englesku objavio je seriju članaka o svom stricu. No, kako se Hitleru nisu sviđali članci pozvao ga je u Berlin kako bi mu naredio da povuče članke. No, kada se saznalo za Williamove rodbinske veze s Hitlerom, postao je u Engleskoj persona non grata zbog čega je ostao bez posla. Otpušten je već 1932., pa se našao u teškoj situaciji. U tom trenutku odlučuje zatražiti pomoć od strica, kojega je ranije u Engleskoj ne baš pohvalno opisao. Hitler mu je našao posao u banci u Berlinu. Taj je posao obavljao do praktički pred Drugi svjetski rat. Kasnije je, navodno, prema svojoj želji radio u tvornici automobila i kao prodavač. Očito je uskoro došlo među njima do sukoba, a William je u cijeloj priči ciljao na neku prestižnu funkciju koju mu Adolf nije dao.
Konačan razlaz i ucjene
Nakon Williamovog zahtjeva Adolf je od nećaka, navodno tražio, da se odrekne britanskog državljanstva u zamjenu za ono što traži. William potom odlazi iz Njemačke, ali ucjenjuje Adolfa i prijeti mu da će pustiti u javnost informaciju o djedu s očeve strane koji je, opet navodno, bio bogati židovski trgovac, što je još uvijek predmet sporenja između povjesničara. Po povratku u Englesku želio se pridružiti britanskim oružanim snagama, ali je odbijen zbog svoje rodbinske veze s Hitlerom. Njegova je majka, također, pokušala unovčiti svoje ženidbene veze, pa je u tekstu “Moj šogor Hitler”, iznijela niz podataka o njemu kojega, čini se, nije ni upoznala, a koje su povjesničari proglasili potpuno neutemeljenim. Prema tim navodima ona je Hitleru, između ostalog, predložila da njeguje svoje prepoznatljive brkove. Godine 1939. William je otišao s majkom u Sjedinjene Države. Svoju rodbinsku vezu je opet dobrano iskoristio držeći predavanja diljem SAD-e o svom stricu. Kako bi se pridružio američkoj mornarici uputio je posebno pismo američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. Ovaj je naredio FBI da istraži Williama, a istraga je na kraju pokazala da je očito neopasan i da može ući u vojnu službu. Služio je u mornarici kao medicinsko vojno lice. Na toj je funkcijii bio sve do otpuštanja 1947. godine.
Zadnji od Hitlera
William je, navodno, ranjen tijekom rata te odlikovan Purpurnim srcem, ali o tome ne postoji sačuvana dokumentacija pa mu moramo vjerovati na riječ. Kasnije umoran od svog prezimena promijenio je ime u Stuart-Houston. Oženio se s Phyllis Jean-Jacques, rođenom u Njemačkoj, a živjeli su na Long Islandu. Tamo je vodio laboratorij za analizu krvi Brookhaven Laboratory. Umro je u ljeto 1987., a pokopan je kraj svoje majke. Imao je četiri sina. Nijedan od njih nije imao djecu. Prema autoru knjige The Last of the Hitlers iz 2001. navedeno je da su braća zajedno odlučila da se nitko od njih neće oženiti i imati djecu.
Zanimljiva je izjava Williamove punice, koja nije imala previše pohvala za svog očito mrskog zeta, a prema kojoj je on bio daleko od prijateljski nastrojenog američkog dečka iz susjedstva, iako se silno želio prikazati takvim.
Piše: Sonja Kirchhoffer
