Tko još ne voli sladoled? Navodno se sladoled u Sjedinjenim Državama jeo još za prvog predsjednika Georgea Washingtona, ali je populariziran od strane trećeg američkog predsjednika Thomasa Jeffersona. Upravo je iz njegova vremena sačuvan prvi recept za sladoled, barem u SAD-u, a koji se danas čuva u knjižnici Kongresa. Prema onome što je zabilježila Jeffersonova unuka Virginia Jefferson Randolph Trist u 19. stoljeću, izvor ovog recepta je bio Jeffersonov batler Adrien Petit. Predsjednik Jefferson je jednostavno obožavao ovaj sladoled, pa ako vas zanima kakav je to sladoled koji je osvojio ovog kontroverznog američkog predsjednika, kao i njegove, čini se, hedonističke sklonosti prema mladoj robinjici zavirite u naš današnji članak.
Recept potekao iz Francuske
Jeffersonov recept za sladoled od vanilije potječe iz vremena kada je boravio u Francuskoj, a da bi objasnili kako je taj recept došao do Sjedinjenih Država, trebamo se vratiti u vrijeme njegova boravka u Francuskoj. U Francusku je otišao kao diplomat nekoliko godina prije Francuske revolucije točnije 1784. i tamo je boravio do 1789. godine. Odlazak u Francusku bio je motiviran smrću Marthe Jefferson, koja je umrla nekoliko mjeseci nakon porođaja 1882. godine. Navodno je Jefferson nekoliko tjedana nakon njezine smrti odbijao izaći iz kuće. Kako bi lakše preživio gubitak voljene žene otišao je kao diplomat u Francusku, a s njim je uz najstariju kćer Marthu (Patsy) poveo i nekoliko robova. Ostala djeca ostala su u Americi. Kasnije nakon što je njegova najmlađa kći Lucy Elizabeth umrla, u Francusku je stigla i kćer Mary (Polly), a u njenoj je pratnji bila mlada robinja Sally. U Francuskoj je stigao i Sallyn brat James koji je u Parizu pohađao tečaj za kuhara francuske kuhinje. I dok se James educirao kako bi Jefferson kasnije mogao i kod kuće uživati u čarima francuske gastronomije, sa Sally Hemings je, čini se, započeo vezu u kojoj mu je ona bila priležnica puna četiri desetljeća. Sally je ujedno bila i polusestra Jeffersonove žene Marthe, kojoj je bila jako slična jer je dijelila istog oca s Jeffersonovom ženom. Iako postoje ozbiljna sukobljavanja oko veze Jeffersona i Sally, provedena genetska istraživanja Sallynih potomaka bi išla tome u prilog. U trenutku početka te veze, Jefferson je već dobrano zašao u 40-te dok je Sally tada bila još tinejdžerica. Ona je rodila više djece, obično ih se spominje šestero i vrlo je vjerojatno da im je otac bio sam Jefferson.
Povratak s francuskim batlerom
Zanimljivo je da se u povijesti Jefferson spominje kao predsjednik koji je bio žestoki protivnik porobljavanja, ali unatoč tome je imao na stotine robova, što dovodi u pitanje njegova stvarna stajališta te navodi na pomisao da je protivljenje ropstvu bio dio populističke ili pragmatične politike. Uglavnom u SAD-e se vratio ne samo s robovima koje je sa sobom poveo, već i s batlerom Adrienom Petitom, koji je tvorac ili samo prenosilac ovog recepta na američko tlo. Sa sobom je između ostalog donio i više kalupa za sladoled, ali i drugih predmeta potrebnih za pravljenje ove slastice. Prema dostupnim podacima Jefferson je volio klasičan sladoled, ali i njegove invarijante poput one poslužene u toplom tijestu. S njim se vratila i Sally, koja je u Francuskoj bila slobodna žena jer je Francuska revolucija ukinula instituciju ropstva. Navodno joj je Jefferson obećao da će ako se vrati s njima osloboditi joj djecu kada postanu punoljetna. Jefferson je živio na imanju Monticello kraj Charlottesvillea u američkoj saveznoj državi Virginiji. Za uživanje u sladoledu bila je važna činjenica da je u blizini njegova doma protjecala rijeka Rivanne koja mu je osiguravala led, a koji mu je bio dostupan tijekom cijele godine jer je dao izgraditi posebnu ledenicu, što mu je omogućavalo da nesmetano kada god želi konzumira sladoled.
Library of Congress.
A sada originalni recept!
Ovdje prenosimo recept za sladoled od vanilije koji je konzumirao sam predsjednika. Za pripremu Jeffersonova sladoleda potrebno vam je sljedeće: 2 boce dobrog vrhnja, 6 žumanjaka, 225 grama šećera i štapić vanilije.
Prvo se trebala pripremiti smjesa od žumanjaka i šećera, koja se morala dobro izmiješati. Potom bi se u drugu posudu za kuhanje ulilo vrhnje i kuhalo zajedno sa štapićem vanilije. Kada bi vrhnje prokuhalo, maknulo bi se s vatre i u njega bi se dodala prethodno pripremljena smjesa šećera i jaja. Nakon što bi se dobro izmiješali sastojci posuda bi se ponovno vratila na vatru i smjesa bi se nastavila kuhati dok ne bi uzavrela. Naravno, bilo je potrebno stalno ponavljati dosadno miješanje ove smjese, ali to Jeffersonu nije bio problem jer nije ništa od toga radio sam. Nakon što bi smjesa ponovno prokuhala na red je dolazilo cijeđenje kroz tkaninu te se potom sladoled presipao u tzv. sabottiere odnosno posudu koja se potom smještala u vjedro okruženo ledom i solju. Recept je zahtijevao višekratno okretanje sabottierea u smjeru kazaljke na sati, i potom u suprotnom smjeru. Isto tako bilo je potrebno s vremena na vrijeme promiješati sam sladoled kako bi se odvojio od stjenke posude u kojoj se nalazio. Prije posluživanja spomenutu posudu je nakon vađenja iz leda trebalo uroniti u toplu vodu, a potom je tek sladoled mogao ići na tanjur.
Recipes Wiki – Fandom
Hm, kako protumačiti dvije boce dobrog vrhnja?
Kada se navode boce vrhnja nedostaje podatak kolike su one i koliko je bilo masno ovo vrhnje. Marie Kimball autorica knjige “Kuharica Thomas Jeffersona” (Thomas Jefferson’s Cook Book) razjasnila je nejasnoće, pa uz pomoć njezinih uputa možemo napraviti moderniju verziju ovog sladoleda. Ona bocu tumači kao količinu od 1/2 litre vrhnja. No, što je s masnoćom? Kako je Marie proučavala povijest gastronomije otkrila je da je nekadašnje vrhnje bilo uglavnom neujednačene masnoće što je posljedica činjenice da tada nije bio izumljen separator koji bi regulirao količinu masnoće. Upravo zbog toga ona smatra da je bila riječ o vrhnju s manjim postotkom masnoće u vrhnju. Zato autorica ove Jeffersonove kuharice smatra da ako želimo napraviti recept što bliži izvorniku potrebno je uzeti vrhnje s manjim postotkom masnoće. Ona preporuča vrhnje s udjelom masnoće od 33 posto ili manje. Uz to navodi da kako je vanilija uvijek bila skupocjena, i to da je u vrijeme Jeffersona bila osobito skupa zbog čega je u smjesu potrebno staviti manju količinu vanilije. Ako nemate štapić vanilije možete ga zamijeniti s dvije žličice vanilije u prahu ili bolje manje da okus bude što autentičniji. Nadalje ne morate imati gore spomenutu posudu sabottier, u tu svrhu može poslužiti bilo koji aparat za pravljenje sladoleda ili pak možete sladoled staviti u hladnjak u običnim posudama. U cijeđenju pribjegnite sitnom cjedilu koje imate pri ruci. Kada se pripremi smjesa onda je treba ostaviti na hlađenju nekoliko sati ili jednostavno preko noći. Stručnjaci preporučuju da se u smjesu doda i malo soli kao nekadašnji standardni pojačivač okusa, no u originalnom receptu sol kao pojačivač okusa nije spomenuta. Probajte, pa vidite.
Ukoliko se želite ovo ljeto zasladiti domaćim sladoledom posegnite za ovim receptom i vjerujemo da nećete požaliti. Ovo je ujedno odličan način za upoznavanje povijesti i nekakvu zgodnu edukativnu radionicu u kojoj bi djeca napravila sama sladoled po receptu u kojem je uživao i ovaj poznati američki predsjednik. U sladoledu su uživali i uživaju i drugi američki predsjednici poput trenutačnog Bidena i relativno nedavnog američkog predsjednika Obame.
Piše: Sonja Kirchhoffer
