Grandiozna vizija urarskog šegrta: Kako je stvorena draguljarska kuća “Cartier”?

Ako uživate u nošenju satova koji će lopova nagnati na to da vam odreže ruku ili ogrlica koje svojim bljeskom mogu oslijepiti namjernika koji vam se previše približi, vaš odabir je nedvojbeno “Carteir”! Priča o tvrtki koju se smatra sinonimom za luksuz započela je 1847. godine u Parizu. Louis-François Cartier, tada 26-godišnji šegrt kod uglednog urara Adolphea Picarda, prštio je od zatomljene ambicije. Kad je njegov šef obolio i umro, shvatio je da je vrijeme za osnivanje vlastite radionice stiglo. Za razliku od pokojnog majstora, koji se slijepo držao pravila struke, Cartier nije imao namjeru zauzdavati svoju kreativnost. U samo nekoliko mjeseci, došao je na glas kao čovjek koji prima i najmaštovitije narudžbe: imućne dame doslovce su se čupale oko njega, želeći nadmašiti suparnice svojim unikatnim nakitom.

Kad je Cartier zašao u godine, posao je naslijedio njegov sin Alfred, no momak nije baštinio očev talent. Tek unuci Louis, Jacques i Pierre dostojno su preuzeli baklju od nadahnutog djeda, a prezime Cartier postaje globalno poznato. Tome je doprinijela reklama koju je draguljarskoj kući napravio engleski kralj Eduard VII. Čovjek kojeg su, zbog rodbinskih veza s gotovo svim europskim vladarskim dinastijama, nazivali “stricem Europe” za svoju je krunidbu, naime, od “Cartiera” naručio  čak dvadeset sedam tijara ukrašenih briljantima. Monarh je bio više nego zadovoljan isporučenom robom. Zanimljivo, upravo on je osmislio efektan slogan koji će “Cartier” preuzeti – “draguljar kraljeva i kralj draguljara”.

Prezime Cartier ima važno mjesto u povijesti ručnih satova. Od šesnaestog stoljeća, kad su prvi takvi satovi proizvedeni, pa sve do devetnaestog stoljeća, ti modni dodaci bili su rezervirani za dame – muškarci su, naime, nosili isključivo džepne ure na lancu. Upravo kuća “Cartier” stvorila je prvi ručni sat namijenjen gospodi. Evo kako je do toga došlo! Alberto Santos-Dumont, brazilski avijatičar, požalio se bliskom prijatelju Louisu Cartieru kako mu je nespretno gledati na sat u džepu prilikom letenja. “Riješit ćemo taj problem!” uskliknuo je Louis, te se još istog dana bacio na posao. Muški sat s čvrstim no tankim i elegantnim remenčićem, koji je dizajnirao 1906. te u prijateljevu čast nazvao “Santos”, postat će klasik. Legendarni model danas se prodaje za sedam tisuća eura naviše!

Muški ručni satovi postali su hit na tržištu, pa “Cartier” već sljedeće godine sklapa ugovor sa slavnim urarom Edmondom Jaegerom, koji je otad ekskluzivno za njih proizvodio satne mehanizme. Kako bi se izbjegla mogućnost krivotvorenja, “Cartier” uskoro uvodi stavljanje četveroznamenkastog koda na svaki sat. Njihove prodavaonice nicale su kao gljive poslije kiše uzduž i poprijeko globusa, a osobito zanimljiva je priča o otvaranju one u njujorškoj Petoj aveniji. Kako, eto, kod sebe nije imao veću svotu novca, Pierre Cartier je impresivno neorenesansno zdanje platio novčanicom od pišljivih stotinu dolara… I jednom dijamantnom ogrlicom! Kako je ogrlica bila procijenjena na tadašnjih milijun dolara, vlasnik je objeručke prihvatio neobičnu trampu te svoju palaču napustio pjevajući.


Tvrtka je ostala u vlasništvu obitelji do Pierreove smrti 1964. godine. Nakon što je veliki vizionar sklopio oči, njegovi nasljednici odlučuju se na prodaju tvrtke. Novi vlasnici, imućna južnoafrička obitelj Rupert, nastavili su s uspješnim poslovanjem, a “Cartier” je i danas ultimativna meka jettsettera, kojima nije problem spiskati milijunčić ili dva na blještave drangulije u jednom danu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari