Građanin opasnih namjera: Od zloglasnog hackera do vodećeg stručnjaka za računalnu sigurnost

Za zloglasnim hackerom Kevinom Mitnickom svojedobno se mobilizirala vojska FBI-evih agenata, a mediji su se naslađivali pričama o njegovim stvarnim ali i izmišljenim “pothvatima”. Danas, ovaj 57-godišnjak smatra se vodećim američkim stručnjakom za računalnu sigurnost: on je tu da vam kaže kako da zaustavite beskrupulozne genijalce za tastaturom, kakav je i sam bio.

Mitnick je odrastao u Los Angelesu, a roditelji su mu se razveli dok je bio beba. Prepušten je na brigu majci Shelly, konobarici koja je jedva uspijevala zaraditi dovoljno za osnovne potrebe.Kroz njen život prolazili su brojni muškarci, mahom besposličari koji su pili u rupi u kojoj je radila, a neki od njih bili su nasilni. Kevin ih se klonio – kad bi vidio da ulaze u kuću, odlazio je na duge samotne šetnje. Tješio se hranom, golemom količinom prženih krumpirića, pa je postajao sve deblji i sve nesigurniji.

Kako bi pobjegao iz sumorne stvarnosti, pronašao je hobi koji je ispunjavao većinu njegova vremena – mađioničarske trikove. Ono što ga je doista zanimalo nije bio spektakl na pozornici, nego mehanizmi koji stoje iza njega. Pomno je promatrao pokrete koje izvode iluzionisti, a kad bi shvatio kako neki od njihovih trikova funkcionira, kod kuće bi ga vježbao sve dok ga i sam ne bi bio u stanju izvesti. “Taj mi je hobi u početku predstavljao zabavu, a kasnije sam, kroz njega, shvatio da uživam u varanju ljudi”, priznaje.


Mitnickov kriminalni put počinje u dvanaestoj godini, kad je otkrio kako može varati sustav javnog transporta i besplatno se voziti po cijelom Los Angelesu: podesio bi aparat za poništavanje karata tako da jednu te istu kartu može stalno iznova koristiti. Njegova sposobnost “socijalnog inženjeringa” procvala je kad je kao petnaestgodišnjak upao u zloglasnu “Roscoevu bandu”. Roscoe, pravim imenom Lewis de Payne, predvodio je skupinu koja je upadala u telefonske mreže, stvarajući kaos u telefonskim kompanijama i zagorčavajući život njihovim korisnicima blesavim pozivima i kojekakvim spačkama. S vremenom su članovi bande bili spremni na veće poduhvate. Silno su se htjeli dočepati unutarnjih lozinki velike telefonske kompanije “Pacific Bell”. Kako im nikakve spačke preko telefona nisu upalile, fizički su provalili u tvrtku i iznijeli hrpu strogo povjerljivog materijala. U kompaniji su, naravno, znali da su okradeni, ali ništa nisu mogli učiniti, jer nisu imali dokaza… Dok im pomoć nije stigla s neočekivane strane. Roscoeva cura i članica bande Susan Headley, u hackerskim krugovima poznata kao”Thunder”, Mitnicka je mrzila, smatrajući da je dragi zapostavlja zbog njega. Kad je doznala za provalu, obojicu je otkucala policiji. Roscoe je dobio pet, a Mitnick tri mjeseca maloljetničkog zatvora.

Stekavši poštovanje u hackerskim krugovima, dodijelio si je nadimak “Kondor”, prema agentu CIA-e iz filma “Tri Kondorova dana”. Nepune dvije godine po izlasku na slobodu, ponovno se našao s onu stranu zakona: uhićen je zbog upada u kreditnu kompaniju. Nakon višemjesečnog odmora na državnim jaslama, upisao je kompjuterski tečaj, vjerojatno u pokušaju legalnog zadobivanja računalnog znanja. Na jednom od predavanja, za oko mu je zapela Bonnie Vitello, ljupka ali ne pretjerano bistra djevojka. Kao takva, pokazat će se iznimno korisnom za Kevinove planove. Nakon nekoliko mjeseci veze, počeli su živjeti zajedno u stanu njene majke. Telefon u stanu bio je prijavljen na Bonnieno ime i preko te linije Mitnick je upao u softversku tvrtku SCO. Uhvatili su ga, ali je zaradio samo prekršajnu prijavu. Nakon vjenčanja s Bonnie, upisao se na koledž, no akademska karijera nije bila dugog vijeka: sa studija je, zajedno s “partnerom u zločinu” Lennyjem DiCiccom, izbačen kad je otkriveno da su momci koristili fakultetsko računalo za daljnje hackerske provale.

Opečen neugodnim iskustvom, DiCicco se zaposlio se kao informatičar i uživao u statusu odgovornog građanina. Mitnick ga je učestalo posjećivao u uredu, pod izlikom da mu je on jedini blizak prijatelj. U stvarnosti je, prijatelju iza leđa, s kompjutera u susjednom uredu provaljivao je u DEC, tada jednu od najvećih američkih softverskih kompanija. Kad je shvatio što mu ovaj radi, DiCicco mu je zabranio da se ikad više pojavi u njegovu uredu. Umjesto da se poklopi ušima, Mitnick se odlučio osvetiti. Telefonirao je prijateljevu poslodavcu, predstavivši se kao policajac koji istražuje DiCicca zbog financijskih malverzacija. Siroti mladić dobio je momentalni otkaz.

Ovaj put, DiCicco je bio taj koji se osvetio. Čim su mu vratili radnu knjižicu, zaputio se u ured FBI-a, gdje je ispričao sve što je znao o operaciji “Mitnick vs. DEC”. Nekoliko dana kasnije, dogovorio je sastanak bivšim prijateljem u javnoj garaži. Nakon što su se pozdravili, DiCicco je digao ruku do šilterice. Bio je to znak da se Kevinu na leđa baci desetak federalnih agenata. Predviđalo se da će Mitnick zaglaviti na pet godina ali je njegov odvjetnik, nakon što je klijentu doveo psihijatra, uspio ishoditi samo godinu zatvora – dobri doktor dijagnosticirao je da pacijent pokazuje znakove patološke ovisnosti o računalima.

Po izlasku na slobodu s pedesetak kilograma manje i kao razveden čovjek, vratio se starim navadama. Sada je bio mnogo vještiji u zametanju tragova, a pojava mobitela uvelike mu je olakšala posao. Kad se javio starom kompanjonu Roscoeu, doznao je da je ovaj ostavio Susan Headley kako bi otpočeo zajednički život s Mitnickovom bivšom gospođom Bonnie! Mitnick se nije naljutio ali je, reciprociteta radi, odlučio zavesti bivšu neprijateljicu Susan. Shvativši da ima i gorih muškaraca od njega, gospođoca “Grom” zaboravila je na staru mržnju. Postali su ljubavnici, a organizirali su i nekoliko zajedničkih upada u telefonske kompanije.

Jednom kad su razmijenili partnerice, Mitnick i Roscoe mogli su nastaviti plodnu suradnju. Ponovno su hackirali omiljenu metu, “Pacific Bell”. Federalci su posumnjali da je Mitnick prekršio pravila uvjetne kazne, pa su na njega “pripustili” doušnika, hackera Justina Petersena. Ovaj se uspio približiti Mitnicku dovoljno da FBI-u prenese informacije koje će opravdati nalog za pretres. Agenti su istodobno upali u Roscoev i Mitnickov stan. Prvog su uhitili, zajedno s nesretnom, blesavom Bonnie; drugi im je izmigoljio.

Mitnick je pune dvije i pol godine bio u bijegu, seleći se po cijeloj Americi. Dakako, s lakoćom je mogao stvoriti novi identitet, ali mu ego nije dopuštao takav potez. Htio je dokazati da je ne samo u stanju i dalje hackirati koju god tvrtku poželi, već i da pritom može u svakom trenutku biti korak ispred zakona, prisluškujući FBI-evce kako bi doznao što mu spremaju. Osim FBI-a, njegove su mete u tom razdoblju bile “Motorola”, “Nokia”, Nacionalna agencija za sigurnost, niz softverskih kompanija, losangeleski školski sustav, Pentagon te, dakako, “Pacific Bell”. Nezaustavljivi hacker na koncu će dolijati zbog vlastite arogancije… I jednog “piskarala”. Novinar John Markoff htio ga je intervjuirati za knjigu “Cyberpunk”, koja se bavila računalnim kriminalom. Kako se nisu uspjeli dogovoriti oko honorara, Markoff je u jednostavno objavio sve što mu je bilo dostupno iz Kevinove “poslovne” prošlosti, a usput mu je nadjenuo nadimak “Dark Side Hacker”. Mitnick je pobjesnio: ne samo da nije dobio ni dolara, nego je prikazan kao podmukli kriminalac.

Kad je Markoffov članak o Kevinovu bijegu osvanuo na naslovnici “Timesa”, otpočela je medijska histerija. “Dark Side Hacker” proglašen je državnim neprijateljem broj jedan, a FBI je njegovom slučaju dodijelio prioritet. Sve to nije bilo dovoljno da se Mitnick pritaji. Želeći dokazati nadmoć, upao je u kompjuter stručnjaka za računalnu sigurnost Tsutomua Shimomure, ne shvaćajući da je ušetao u klopku. Shimomurini su ga strojevi mogli pratiti, pa je 1995. godine napokon pao u ruke FBI-a. Optužen je po dvadeset pet točaka, u kojima su navedeni neovlašteni upadi u računalne sustave, kršenje pravila uvjetne kazne ali i stotine milijuna dolara koje je pokrao raznim tvrtkama.

U pritvoru je proveo četiri i pol godine: odbijao je priznati krivnju, a vlastima je bilo iznimno teško dokazati mnoge od točaka optužnice. Nitko nije mogao otkriti je li doista upao u NORAD, američki raketni sustav obrane, i je li doista prisluškivao agente Nacionalne sigurnosti. Stotine milijuna dolara mu sigurno nisu bile na raspolaganju, a problem je bio i u tome što kompanije za koje je u optužnici stajalo da ih je opljačkao nikad toliki gubitak nisu prijavile. Borci za građanske slobode zgražali su se nad Mitnickovom sudbinom. Optužili su vlasti da ga namjerno zlostavljaju kako bi od njega napravile primjer, a isticali su i da je Shimomurina umiješanost u slučaj nelegalna, budući da su on i Markoff bili stari prijatelji. Mitnick je na koncu priznao krivnju za prisluškivanje i kompjutersku prijevaru. Kad je tome pridodano kršenje uvjetne kazne, dobio je pet i pol godina zatvora.

Kako je dobio trogodišnju zabranu korištenja kompjutera i mobitela, bio je prisiljen pronaći alternativne izvore prihoda. Iskustva stečena kriminalnim putem odlučio je iskoristiti za pokretanje legalnog biznisa: osnovao je agenciju “Mitnick Security Consulting”, koja se bavi – savjetima o zaštiti kompjutera i računalnih sustava! Posljednjih godina, rado je viđen predavač na seminarima o najboljim načinima borbe protiv hackerskih invazija i voli da ga se opisuje kao vizionara.

Piše: Lucija Kapural

Komentari