Gole grudi i progresivni partijski sekretar: Kako se snimao najveći sovjetski kino-hit?

Fotografija: YouTube screenshot

Aleksej Maksimovič Pješkov, sin siromašnog radnika, lađar, kuhar, pjevač i skitnica, imao je dvadeset četiri godine kad je završio iza rešetaka. Te davne 1892. uzima pseudonim pod kojim će ga upoznati svjetska literatura, Maksim Gorki, te u tamnici piše svoju prvu pripovijetku, remek-djelo “Makar Čudra”. Desetljećima kasnije, priča o ljubavi lijepe, buntovne Ciganke Rade i konjkoradice Lojka Zobara poslužit će kao predložak za jedan od najromantičnijih filmova u povijesti.

Ljubavna drama “Cigani lete u nebo”, možda najpopularniji film sovjetske ere, u kinima se pojavio u ljeto 1975. Redatelj Emil Lotjanu uspio je na platno prenijeti osebujnu životnu filozofiju naroda koji materijalnom pretpostavlja ono duhovno, životnoj rutini slobodu a kompromisima strast, čak i pod cijenu da izgore na njenom ognju. Samo ljudi poput Rade i Lojka, ponosni, smjeli i snažni, mogu “letjeti u nebo”, jer Zemlja je za njih pretijesna.

Osim po čudesnoj glazbi Eugena Doge, film je ostao zapamćen po ljepoti i talentu glavne glumice Svetlane Tome. Premda je snimila više od šezdeset filmova, oduvijek su je povezivali jedino s Radom… I s redateljem Lotjanuom, koji je bio i ostao njena najveća ljubav.

Par se upoznao puno godina ranije. Kao petnaestogodišnjakinja, Toma je iz rodnog Kišinjeva došla u Moskvu na “nagradno putovanje”: kao najbolja učenica Moldavije, sudjelovala je u paradi i zavoljela rusku prijestolnicu za čitav život. Tri godine kasnije, ponovno je došla u Moskvu, u pratnji majke. Lotjanu, kojeg je tom prilikom upoznala, neiskusnu djevojčicu je uveo u svijet filma. “Tek sam postala punoljetna, a njemu je bilo skoro trideset. Zaljubila sam se na prvi pogled. Njegov pomoćnik me pitao želim li glumiti u filmu, i tako je sve počelo”, ispričala je.

Premda ju je uloga u filmu “Cigani lete u nebo” lansirala u zvjezdanu orbitu, na ulici je nitko nije prepoznavao. “Bila sam blijeda djevojčica s konjskim repom i naočalama. Tko je mogao pomisliti da je to zavodnica Rada? U Harkovu je, primjerice, bio organiziran moj susret s gledateljima. U dvorani su većinom bili Romi, a kad sam izišla pred njih, mislili su valjda da sam djevojka koja nešto posprema po sceni, sklanja suvišne stolice. Vikali su: ‘Dajte nam našu Radu!’, a ja sam im morala objasniti da njihova Rada, eto, uživo izgleda malo drugačije!”, objasnila je glumica.


Zbog scene Radinih obnaženih grudi, za ono vrijeme iznimno smjele, prikazivanje je skoro bilo zabranjeno u Sovjetskom Savezu. Redatelju su “s vrha” naredili da izreže spornu scenu, ali ovaj za to nije htio ni čuti. Srećom, stanoviti Grišin, sekretar Moskovskog komiteta KPSS-a, oduševio se glumičinom ljepotom, pa je uradak, zajedno sa Svetlaninim grudima, dobio zeleno svjetlo za prikazivanje!

Piše: Lucija Kapural

Komentari