Goebbels bez cenzure: Iskrena mržnja

Alfred Eisenstaedt

Ljudi često skrivaju svoje osjećaje i govore ono što ne misle. Goebbelsu se mora priznati da je bio jedan od onih koji su mislili i govorili usklađeno. O Goebbelsovom ranom i potpuno otvorenom otkrivanju svojih osjeća prema Židovima najbolje svjedoči fotografija koju ovdje donosimo, a koja se često naziva “govorom mržnje”.

Neučinkovita Liga naroda

Liga naroda je osnovana 1919. sa zadaćom održavanja mira u svijetu. U rujnu 1933. članovi spomenute međunarodne organizacije su se sastali u svom sjedištu u Ženevi.  Liga se u skladu s tako postavljenim ciljevima zalagala za politiku razoružanja i rješavanja međunarodnih problema putem pregovora, ali su se doticali i drugih važnih problema poput zdravstva, djece, ropstva i drugih važnih tema. U Drugom svjetskom ratu Liga naroda se pokazala neučinkovitom zbog čega se raspala, a naslijedili su je kasnije Ujedinjeni narodi.

Susret na travnjaku


Na sastanku Lige naroda bio je prisutan, u tom trenutku, novopečeni ministar prosvjete i propagande Joseph Goebbels, koji je postao jedan od najvažnijih ljudi u zemlji, nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933. Vrlo brzo je Goebbels po preuzimanju vlasti pokazao nesnošljivost prema Židovima te je organizirao paljenje knjiga koje su napisali Židovi i protivnici nacizma. Nacisti su nakon preuzimanja vlasti vrlo brzo donijeli niz zakonskih izmijena vezanih uz Židove kojima su ih, de facto, pretvorili u građane drugog reda. Eisenstaedt je kao fotograf časopisa Life susreo Goebbelsa na hotelskom travnjaku tijekom sastanka Lige naroda 1933. godine, i sve je bilo dobro dok fotografirani nije saznao da je ispred njega Židov. Nakon toga s lica mu je nestao osmijeh i zamijenio ga je pogled pun istinske mržnje. Pitanje je kako je Goebbels saznao da je fotograf Židov? Pretpostavlja se na osnovu prezimena jer je ono tipično za Židove.

Postoje dvije vrste loših ljudi oni koji su loši i to skrivaju, i oni koji to otvoreno pokazuju i nimalo im nije neugodno, a u potonje je spadao o Goebbels.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari