Dana 2. listopada 1850. na svratištu se pojavio Henry Leander Foote. Možemo se zapitati što mu je prolazilo kroz glavu dok su mu omču stavljali oko vrata. Je li to bilo kajanje ili možda osjećaj “nepravde” koja mu se tako nanosi, ne znamo. No njegova autobiografija koju je ostavio iza sebe dok je čekao izvršenje smrtne kazne može nam približiti njegovu osobnosti i dovesti nas korak bliže odgovoru – što se to motalo po njegovoj glavi u tim zadnjim trenutcima.
Dva zločina počinjena u istom danu
Foote je svoja dva poznata zločina počinio u 37-oj godina života u malom gradiću North Bradfordu u Connecticutu. U tom je trenutku živio sa svojom majkom udovicom i sestričnom Emily Cooper. Emily je bila dijete Henryjeve tete koja je nakon smrti majke došla živjeti s rodbinom. Dana 14. rujna 1849. Foote je pratio dvanaestogodišnju Emily u školu. Bio je u alkoholiziranom stanju što nije bila nikakva novost, a na šumovitom području je djevojčicu mučki silovao, a zatim joj prerezao vrat. Po povratku kući je nastavio piti. No kada mu je ponestalo alkohola, a ispostavilo se da mu je majka sakrila ostatak odlučio je da je krajnje vrijeme da se riješi majke. Tog je dana ona sakrila i tek naoštrenu sjekiru, što svjedoči da joj je sin bio nasilan odnosno da je imala razloga strahovati za svoj život. Njegovo se nasilje nije pojavilo preko noći, a o tome svjedoči i podeblji policijski dosje. Kaka Henry nije našao sjekiru utješio se mišlju da bi ovo oruđe odnosno oružje ionako bilo prebrutalno za ubojstvo pa je posegnuo za čekićem. Udario je majku čekićem po glavi, a kako bi bio siguran da je mrtva ponovio je to još koji put. Buka je privukla pozornost susjeda koji su reagirali i zaustavili daljnji napad. Njegova je majka umrla dva ili tri tjedna kasnije. Foote je pobjegao, ali je ubrzo uhićen i završio je u zatvoru u New Havenu. Dok je nakon suđenja u zatvoru čekao izvršenje smrtne kazne napisao je svoju autobiografiju, ali i jednu novelu.
“Kada se svemir uroti protiv tebe”
Henry Leander Foote je prema onome što se može zaključiti iz dostupne građe i njegove autobiografije bio sklon lutanjima. U tim je lutanjima teško zadržavao poslove. Zato je i u zreloj dobi ponovno živio s majkom. Ako pogledate njegove autobiografske podatke dobit ćete dojam da se “čitav svemir urotio protiv ovog čovjeka”. Prema njegovim tvrdnjama napasti su ga vrebale na svakom koraku i on im se junački odupirao dok je mogao. Stječe se dojam da su za njegov konačan krvavi pohod bili krivi svi osim njega. Tako se on odupro bludnicama koje su ga pokušavale neprestano namamiti i iskoristiti. Emily je prema svojim tvrdnjama uspavao drogom koju je stavio na rajčice, a koje je djevojčica pojela. No bilješke o stanju dječjeg tijela svjedoče da se Emily odupirala jer je imala tragove nasilja vidljive i na licu. Djevojčica je bila pri svijesti i ovdje dolazi do izražaja njegovo samozavaravanje ili prije zavaravanje svih oko njega, jer je tobože svoj čin izvršio, a da to ona nije ni znala. Time je nastojao umanjiti brutalnost svog zločina. Isto tako prema njemu majka ga je svojim postupcima natjerala na ubojstvo i ona je za to snosila svoj, dakako “najveći dio odgovornosti”. U to vrijeme je bio raširen trač za koji nema dokaza, a prema kojem je on ubio majku i rođakinju kako bi dobio novac od osiguranja, i tako si financirao put do kalifornijskih rudnika zlata. Tijela je tobože namjeravao spaliti i tako uništiti dokaze zločina. Gledajući njegovu osobnost to bi mogla biti istina. No način na koji je izvršio svoja ubojstva tome ozbiljno proturječi.
Ubojica s osjećajem za biznis
Zadnje dane u zatvoru ubojica je proveo uživajući u slavi. Već je izdao svoju autobiografiju (A sketch of the life and adventures of Henry Leander Foote, sentenced to be hung in New Heaven) i na njoj zaradio te se pretvorio u uspješnog poslovnog čovjeka, a zatvor su opsjedali i turisti. U tjednima prije smaknuća izdavaču je dao svoju revidiranu autobiografiju s nadopunama poput priložene ispovijesti, govora koji je planirao održati na vješalima i drugih sitnica. Dobiveni novac je iskoristio za plaćanje lijesa od orahovine i naručivanje nadgrobnog spomenika. Bio je to luksuz koji si je ubojica mogao priuštiti zahvaljujući pozornosti koju je dobio. Čak je i skicirao svoju žrtvu Emily i zarađivao na prodaji ovih skica turistima. Zadnje noći si je priuštio dvije španjolske cigare i kolonjsku vodu mošusa koja je tada bila izrazito popularna. Ova mošusna voda je bila skupocjena što samo dodatno pokazuje koliko je bilo unosno njegovo reklamiranje počinjenog zločina. Tijelo je detaljno pripremio za konačan počinak. Kažu da je te večeri zaspao kao beba. Navodno je na počinak otišao u jedan sat nakon ponoći, a ujutro su ga budili za smaknuće.
Sve ovo otkriva nam sociopatsku osobnost koja nije imala empatije i nikakvih problema sa svojom savjesti. Tako da ga na vješalima u posljednjim trenucima očito nije morila krivnja već prije tuga što mora otići kada mu je u životu “krenulo”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
