Godinama nakon misterioznog nestanka kanadskog magnata, otkriveno je pismo u kojem njegova supruga priznaje da ga je ubila!

Ambrose Small bio je miljenik sreće – ili se barem tako činilo. Jedan od najbogatijih ljudi u kanadskoj pokrajini Ontario, magnat koji je posjedovao jedanaest kazališta i brojne druge nekretnine, bio je na glasu kao naočit, uglađen i šarmantan muškarac. Jeo je najskupljim restoranima, na zidovima su mu visila platna najpoznatijih slikara, a suprugu Theresu, koja ni sama nije bila oku neugodna, varao je samo s najljepšim damama, mahom glumicama i plesačicama koje su nastupale u njegovim kazalištima. Smallove izvanbračne aktivnosti bile su javna tajna, a Theresa je na njih žmirila jednim okom – ili se barem tako činilo.

Dana 1. prosinca 1919. godine, prodao je nekoliko svojih kazališta, zaradivši tadašnjih 1.700.000 kanadskih dolara. Bila je to golema svota, no manja od one koju je mogao dobiti da je pričekao – inzistirao je, naime, na tome da se posao što prije zaključi. Što ga je nagnalo na hitnost, nikad se nije otkrilo – na računu je imao dovoljno love da se osigura za naredna tri života. Kako bilo, zna se da je sljedeći dan imao sastanak s odvjetnikom F. W. M. Flockom u Grand Opera Houseu, svome kazalištu u Torontu. Flock, zadnja osoba koja je Smalla vidjela živog, zgradu je napustio u 5 sati i 30 minuta. Upravo on će, zajedno s Theresom Small, prijaviti tajkunov nestanak, ali tek mjesec dana kasnije. Zašto su žena i odvjetnik čekali toliko dugo? Kako su objasnili policiji, Small je i ranije znao otputovati na nekoliko tjedana a da nikoga o tome ne bi obavijestio. Jedan poznanik obitelji ponudio je plauzibilnije objašnjenje ovog čekanja: prema njegovom mišljenju, Teresa je zaključila kako je njena gora polovica pobjegla s nekom od svojih mnogobrojnih ljubavnica.

Priča o nestanku multimilijunaša tjednima je punila stupce kanadskih tiskovina, a teorije koje su neke od njih iznosile graničile su sa znanstvenom fantastikom. Objavljen je, primjerice, intervju sa samozvanim “stručnjakom za paranormalne pojave”: nestanak Ambrosea Smalla ovaj šarlatan je povezao s onim njegovog imenjaka, slavnog pisca Ambrosea Biercea, koji je bez traga iščezao pet godina ranije. “Skuplja li netko Ambroseove?”, vjerojatno je najgluplji novinski naslov koji je ikad objavljen. Engleskom književniku Arthuru Conanu Doyleu, tvorcu najpoznatijega fiktivnog detektiva Sherlocka Holmesa, nuđen je papreni honorar za članak u kojem bi iznio svoju verziju Smallove sudbine, ali je ovaj zaključio da bi to bilo neukusno. Jedan za drugim, javljali su se kojekakvi vidovnjaci, vračare, spiritisti – nije bilo mahnite teorije koja nije našla svoje mjesto u novinama. Za to vrijeme, policija Toronta provodila je istragu. Nažalost, ista je vrlo brzo zašla u slijepu ulicu.


Detektivi su zaključili kako Small nije planirao svoj nestanak – s njegova računa nije podignuta nikakva veća svota. Diskretno su ispitane mnoge Smallove navodne ljubavnice, no niti jedna nije imala pojma što mu se dogodilo. Tračak nade pojavio se kad je u njegovom uredu u Grand Opera House pronađena tajna prostorija, no pokazalo se da je tajkunu služila kao ljubavno gnijezdo. Nikakvi tragovi u njoj nisu pronađeni. Teresa Small, koja se u javnosti držala prikladno ucviljeno, ponudila je 50.000 dolara nagrade za bilo kakvu informaciju o sudbini njenog muža, no taj novac nije pripao nikome. Godine 1924. Small je službeno proglašen mrtvim, a premda je istraga formalno okončana tek 1960., sve manje ljudi je radilo na tom slučaju. Okrenuti novim skandalima, i mediji su izgubili interes za iščezlog bogataša… Sve do smrti Terese Small 1935. godine.

Pokojnica je najveći dio svoje goleme imovine oporučno ostavila crkvi, dok je neki vrijedan nakit pripao njenim šogoricama Florence i Gertrude. Prebirući po kutiji s pokojničinim stvarima, Florence Small otkrila je pismo u običnoj bijeloj kuverti. Kad ga je pročitala, umalo je izgubila svijest: radilo se o priznanju ubojstva njezina brata! “Siroti Ambrose ubijen je 2. prosinca 1919. Njegov trup je zakopan u plitkom grobu na području Rosedalea, a udovi su spaljeni u staroj peći u Grand Opera Houseu. Draga moja Florence, draga moja Gertrude, bit ćete iznenađene kad otkrijete da sam ja ubojica vašeg brata. Neka mi Bog oprosti”, stajalo je crno na bijelom. Ono što je u toj priči bilo neobično bio je potpis – na dnu stranice stajalo je zagonetno imen “Reuter”.

Uvjerena da raspolaže dokazom da je Teresa ubila njenog brata, za što je imala i motiv – njegove preljube – Florence je s pismom pohitala na policiju. Nažalost, iza pokojnice nije ostalo drugih pisama, pa detektivi nisu imali s čim usporediti rukopis. Nadalje, budući da pismo nije potpisano njenim imenom, nakon kratke istrage odbačeno je kao vrijedan trag. Do kraja života, Florence će tvrditi da je Teresa Small ubojica.

Bizarnom igrom sudbine, 1940. godine će, pod zagonetnim okolnostima, izgubiti i sestru – Gertrude i njen suprug utopili su se na dan njihova vjenčanja, premda su oboje bili sjajni plivači a more je tog dana bilo mirno poput ulja! Patolog je zaključio da je riječ o nesretnom slučaju, no Florence je – možda pod utjecajem prijašnjih trauma – neuspješno pokušavala uvjeriti sve oko sebe da se radi o prljavoj igri.

Piše: Lucija Kapural

Komentari