Gmizave, siktave, ljuskave, hiptnotičkog pogleda i palucavih jezika… Pogled na zmije, radilo se o bezazlenim bjelouškama ili “za nijansu”opakijim udavima i crnim mambama, većinu ljudi ispunjava najdubljim užasom.
U religijskim i mitološkim predodžbama, ovi gmazovi su sinonim za podlost i lukavost, a nerijetko i personifikacija sila zla. Primjerice, biblijska zmija upropastila je prve ljude, neke semitske mitologije spominju kozmogonijske borbe između bogova i zmije, u egipatskoj mitologiji bog sunca Ra ratuje sa zlom zmijom Apofi…
Prema antropolozima, upravo strah od zmija, star stotinu milijuna godina, bio je važan pokretač evolucije čovjeka: kao vrsta smo razvili bolji vid i veći mozak kako bismo pravodobno mogli uočiti gmižuću prijetnju.
Danas poznajemo oko tri tisuće vrsta zmija, od čega je oko četiri stotine otrovnih. Pitoni i anakonde, najveće zmije koje nastanjuju Zemlju, rijetko prelaze duljinu od šest i pol metara. U drevnoj prošlosti, našim planetom je, međutim, gmizalo čudovište u usporedbi s kojim se ove vrste doimaju poput neuglednih crvića!
Prilikom iskopavanja rudnika Kershon na sjeveru Kolumbije, međunarodni tim znanstvenika otkrio je, naime, okaminu pradavne zmije, dugačku koliko i Tyrannosaurus rex, najpoznatiji grabežljivac među dinosaurima. Ovaj drevni gmaz u tamošnjim je kišnim šumama živio prije više od šezdeset milijuna godina, a zbog dimenzija sličnih onima prosječnog autobusa – bio je dugačak četrnaest metara, širok tri metra te težak preko tisuću kilograma – te činjenice da je pripadao porodici boa, paleontolozi su mu nadjenuli ime Titanoboa.
Nakon što je asteroid s lica zemlje zbrisao dinosaure, ova neman bila je najveći predator na Zemlji, čijim je kopnom carevala najmanje deset milijuna godina. Zbog svoje impresivne veličine, Titanoboa je bila na vrhu hranidbenog lanca te je s lakoćom proždirala druge zmije, gigantske kornjače pa čak i krokodile.
Stručnjaci smatraju kako nije bila otrovnica, no zbog toga nije bila ništa manje ubojita: žrtvu koju bi stegla u svoj smrtonosni zagrljaj zdrobila bi za nekoliko minuta. Premda nije u potpunosti rasvijetljeno zašto je divovska zmijurina izumrla, većina znanstvenika smatra da je odlučujuću ulogu u tom procesu imao pad temperature na Zemlji. Posljedično smanjenje područja kišnih prašuma otežalo je lov ovim predatorima, što je postupno dovelo do njihove propasti.
Piše: Lucija Kapural
