Glumački gigant visok 135 centimetara

Unatoč patuljastom rastu i predrasudama okoline koje hendikepi te vrste često donose, Peter Dinklage uspio se nametnuti kao jedna od najbolje plaćenih televizijskih zvijezda današnjice, zasnovati obitelj s prekrasnom ženom, pa čak i završiti na listi seks-simbola. Baš poput svoje najuspješnije glumačke kreacije, Tyriona Lannistera iz serijala “Igra prijestolja”, kroz život se probijao britkom inteligencijom i iskričavim smislom za humor… I nikada nije pristajao na kompromise, ma koliko mu teškoća takav stav donio. “Odbijao sam uloge patuljaka iz bajke, vilenjaka, gnomova i sličnih stvorenja, jer nisam htio da moja karijera ode u tom smjeru. Bilo je dana kad sam doslovno gladovao, ali sam bio tvrdoglav kao mazga. Iz današnje perspektive, čini se da sam učinio pravu stvar”, priča glumački golijat.

Plemić, baš poput Tyriona

Rođen je 1969. u Morristownu, gradiću u saveznoj državi New Jersey. Roditelji, nastavnica glazbe Diane i službenik osiguravajućeg društva John Carl, te brat John, danas uspješan violinist, normalnog su rasta: Peter je jedini patuljak u obitelji. Rođen je, naime, s ahondroplazijom, rijetkim genetskim poremećajem čija je posljedica normalan razvoj glave i torza ali zaustavljen rast kostiju ruku i nogu, zbog čega je dosegao tek 135 centimetara visine. Premda niskog rasta, Peter je – baš poput Tyriona Lannistera – visokog roda: njegovi davni preci pripadnici su njemačke plemićke obitelji Von Dinklage.

To mu je, međutim, bila slaba utjeha – kao dječak prolazio je teška stanja nesigurnosti i očaja zbog stanja koje mu je namijenila Majčica Priroda. “Kad prolaznici bulje u vas a djeca vam dobacuju otrovne komentare, osjećate se izloženo i ranjivo. S vremenom to preraste u bijes, pa ih želite naučiti pameti. U srednjoj školi je osobito teško, jer se svaki banalni okršaj doima kao pitanje života i smrti. U dobi od trinaest godina, bio sam prilično arogantan. Imao sam golem ego i iskreno vjerovao da sam novi William Burroughs, pa sam činjenicu da sam outsider doživljavao kao ultimativnu nepravdu”, iskren je.


Da želi postati glumac, shvatio je još kao dječak, kad je s bratom počeo priređivati predstave za čitavo susjedstvo. Talentirani dječaci sami su pisali scenarije, birali muziku i kostime te glumili, a na improviziranoj pozornici znali su im se pridružiti i kućni ljubimci. Jednom su, u naletu konceptualnog nadahnuća, napravili lutkarsku verziju “Quadropheniae”, albuma grupe “Who”!

Braća Dinklage nisu bili jedinu umjetnički nadareni momci u kvartu. “Menadžer Brucea Springsteena bio nam je prvi susjed. Bruce je često dolazio u njegovu kuću, gdje je pijuckao pivo i svirao gitaru. Nikad ga nisam upoznao, jer je stariji od mene, ali moji roditelji jesu. Štoviše, bili su na svadbi na kojoj je kao sedamnaestgodišnji mladić svirao”, prisjeća se.

Nema vode, ali ima žohara

Nakon što je u školskoj predstavi glumio Pinocchija, Dinklage je bio siguran da je njegova budućnost na daskama koje život znače. “Taj prvi naklon i prvi aplauz zauvijek se pamti. Osjećao sam se dobro tamo na pozornici, kao da sam u središtu svemira. Dovraga, čak mi se činilo da sam porastao nekoliko centimetara”, našalio se. Nakon mature, upisuje glumu na Sveučilištu Bennington u Vermontu. Tijekom studija, nastupao je u brojnim predstavama klasičnih autora, a dobio je i prestižnu nagradu Libby Zion za dramsku izvrsnost. S diplomom u džepu, preselio se u New York, uvjeren da će uskoro pokoriti kazališni svijet. “U Veliku Jabuku stigao sam s prijateljem i fakultetskim kolegom Ianom Bellom. Poput većine žutokljunaca, vjerovali smo da nas čeka ružičasta budućnost čim završimo faks. No, prava borba tek je počinjala”, prisjeća se.

Dinklage i Bell pokušali su osnovati vlastitu kazališnu družinu, po uzoru na čuveni Steppenwolf u Chicagu. Zbog nedostatka novca, njihov ambiciozni projekt ostao je samo to, projekt. Ni na audicijama nisu bili bolje sreće: Bell je brojne uloge izgubio zbog duge jezičine; Dinklagea je pak ograničavala njegova centimetraža. “Odbio sam na desetke uloga, iako su mi nudili dobar novac, jer nisam htio glumiti u filmovima koji bi ismijavali moju visinu. Nije se radilo o izbirljivosti, jednostavno nisam htio raditi ono zbog čega bih se osjećao nelagodno. Nisam htio biti jedan od patuljaka Djeda Mraza u reklami za ‘K-Mart’, jer sam sebe doživljavao kao karakternog glumca”.

Dvojica prijatelja “patnju za svoju umjetnost” dovela su na jednu višu razinu. Živjeli su u unajmljenom stanu u Brooklynu, rupi koja nije imala grijanja ni tople vode, ali je zato obilovala žoharima. “Stanovali smo ispod mosta, pa se sve treslo kad bi nam vlak prošao iznad glave, što je osobito ugodan osjećaj nakon što se vratiš sa još jedne propale audicije. Kad smo se gazdi požalili na visinu rente, potegao je nož na nas”, ispričao je.

Kako bi namirio novac za stanarinu, Dinklage je prihvaćao kojekakve poslove: bio je knjižničar, prao suđe u restoranima, meo podove u jeftinim zalogajnicama. U trenutku pijanog nadahnuća, on i Ian osmislili su ingenioznu metodu za namaknuti dolar više. “Organizirali smo večeri poezije u našoj rupčagi i naplaćivali ulaznice poznanicima. Nažalost, pokazalo se da nismo talentirani za ekonomiju: večeri poezije zapravo su izlika za opijanje, pa smo više trošili na alkohol nego što bismo zaradili na ulaznicama”, iskren je.

Predah u sumornoj svakodnevici za Dinklagea je predstavljalo sviranje u bandu “Whizzy”, s kojim je izvodio neobičnu mješavinu punka, funka i rapa. Tijekom nastupa u kultnom klubu CBGB, teško se ozlijedio skačući po pozornici, što mu je ostavilo neželjeni suvenir – veliki ožiljak od vrata do obrva.

Trovanje šarmom

Kad ih je gazda izbacio zbog neplaćanja stanarine, prijatelji su se razdvojili: Ian se preselio u Seattle, gdje je danas uspješan glumac i redatelj, a Peter je ostao u New Yorku. Sreća mu se napokon osmjehnula: ostvario je zapaženi uspjeh u nizu off-broadwayskih predstava (briljirao je, među ostalim, u Ibsenovoj “Kući lutaka” te u Shakespeareovom “Richardu III.”, gdje je glumio naslovnu ulogu), a nastupio je i u nekoliko video-spotova.

Na velikom platnu je debitirao ulogom u “Životu u zaboravu”, niskobudžetnom filmu Tima DiCilla. Premda nevelika, uloga kao da je bila krojena po njegovoj mjeri: portretirao je glumca frustriranog činjenicom da mu zbog patuljastog rasta nude samo stereotipne uloge. Na setu se sprijateljio sa Steveom Buscemijem, koji će mu biti partner i u narednom filmu, crnoj komediji “13 Moons”. Redatelj Alexandre Rockwell ovako je opisao prvi susret sa Dinklageom: “Upoznao sam ga dan prije snimanja. Nakon što smo razgovarali pet minuta, znao sam da bez njega ne želim raditi film. On je čovjek koji vas jednostavno zatruje svojom karizmom i šarmom”.

Božićna komedija “Patuljak”, u kojoj je glumio pretencioznog i taštog dječjeg pisca kratkog fitilja, donijela mu je prvu veću zaradu. Bankovno stanje popravili su mu i nastupi u serijalima “Seinfeld” i “Oz”, ali je tek filmom “Čuvar stanice”, dobitnikom nagrade publike na festivalu Sundance, skrenuo na sebe pažnju kritičara. Redatelj i scenarist ove suptilne drame, Tom McCarthy, Dinklagea je poznavao još iz studentskih dana, a ulogu ćudljivog pustinjaka koji naslijedi željezničku stanicu u izoliranu ruralnom kraju skrojio je upravo po njemu. S nagradom “Sattelite” u džepu, Dinklage je bio spreman za nove izazove.

Zapažene uloge ostvario je u serijalima “Početak” i “Reži me”: u prvoj je glumio genijalnog matematičara zaljubljenog u žestoka pića, hazardne igre i lake žene; u drugom je briljirao kao arogantni ljubavnik supruge glavnog junaka. U sudskoj drami “Dokaži krivnju” bio je hipnotičan kao beskrupulozni odvjetnik mafijaške obitelji Lucchese, a da posjeduje komički potencijal, dokazao je nastupom u “Smrti na sprovodu”, gdje je glumio ucjenjivački nastrojenog ljubavnika nedavno preminulog mužića ugledne gospođe.

Igra slave

Uloga neustrašiva Crvenog patuljka u “Princu Kaspijanu”, trećem nastavku “Narnijskih kronika”, priskrbila mu je obožavatelje među najmlađom publikom. “Kad sam dao autogram nekom dječarcu, on me razočarano povukao za rukav. ‘Ali, gospodine, pa ovo ne valja – uopće se ne vidi ni vaše ime ni prezime!’ prekorio me. Potpisao sam mu se ponovno, ovaj put čitkije, a potom ga odveo na šalicu vruće čokolade. Oduvijek sam smatrao da upornost valja nagraditi”, priča glumac, kojem je snimanje filma bilo sve samo ne nagrada. “Svako jutro na mene su lijepili lažnu crvenu bradu, neko sintetičko čudo koje mi je izazivalo strašnu alergiju. Češao sam se do krvi, jedva čekajući da padne zadnja klapa”.

Zbog tog iskustva, bio je prilično skeptičan kad su mu ponudili ulogu u HBO-ovom serijalu “Igra prijestolja”. Kad su ga Daniel Benioff i Dan Weiss, tvorci serijala, pozvali na sastanak i ponudili mu ulogu patuljka Tyriona Lannistera, kao iz topa je ispalio: “Patuljak, kažete… U redu, ali pod jednim uvjetom – bez lažne brade i šiljastih cipela!”. Benioff je prasnuo u smijeh i objasnio mi da Tyrion nije TA vrsta patuljka. “Kad sam doznao da sam prvi izbor slavnog R.R. Martina, autora kultne serije romana ‘Pjesma leda i vatre’, bio sam posramljen. Znao sam da njegove knjige uživaju kultni status među čitateljima, ali ih nikad ranije nisam uzeo u ruke jer, da budem posve iskren, nisam ljubitelj fantastike”, priznaje.

A upravo u domenu fantastike svrstava popularnost koju mu je uloga donijela. “Nekad su u mene buljili zato što sam malen; sada to čine zato što sam slavan. S jedne strane mi to godi, jer znači priznanje za moj rad; s druge strane je gnjavaža. Primjerice, na festivalu stripa u San Diegu oko mene se sjatilo toliko ljudi da sam pomislio kako će me rastrgati na komadiće. Obožavatelji ‘Igre prijestolja’ su najbolji ljudi na svijetu, ali kad se oko vas okupi tisuću ljubaznih ljudi počnete osjećati klaustrofobiju. A moja visina mi baš ne dopušta da se prerušim tako što ću staviti sunčane naočale i nabiti kapu dublje na glavu”, našalio se.

S likom Tyriona Lannistera, crne ovce u moćnoj i beskrupuloznoj plemićkoj obitelji, Dinklage se lako poistovjetio. U brutalnim vremenima bobe za vlast, kad je čovjek vrijedio koliko i njegov mač, Tyrion se kroz život probija zahvaljujući inteligenciji, lukavosti i snalažljivosti. “Poput njega, morao sam pronaći način da pobijedim fizička ograničenja i uspijem. Sviđa mi se što probleme ne rješava silom. Većina ostalih glumaca prije snimanja je morala trenirati mačevanje: dok su se oni znojili, ja sam pio kavu i uživao”, ispričao je.

Tko je Martin Henderson?

Osim slave i pozamašnog honorara, uloga Tyriona Lannistera donijela mu je priznanje struke: nagrađen je “Emmyjem” i “Zlatnim globusom”. Prvu nagradu ostavio je u hotelskoj sobi u Los Angelesu, još zamotanu u celofan. “Nisam je stigao odnijeti kući u New York, jer sam dan nakon dodjele morao putovati u Dubrovnik, predivan grad u kojem se snimao velik dio druge sezone. Kipić je težak i šiljat, pa se nisam usudio unijeti ga u avion, jer bi mi ga mogli uzeti misleći da je oružje”, ispričao je.

Pola godine kasnije, prilikom preuzimanja “Zlatnog globusa”, održao je neobičan govor. Nakon što se zahvalio tvorcima serijala, kolegama i roditeljima, naglo se uozbiljio. “Želim spomenuti gospodina o kojem mnogo razmišljam zadnjih dana. Zove se Martin Henderson. Ako ne znate tko je, ukucajte njegovo ime u Googleovu tražilicu!”, izjavio je, sa suzama u očima. Svi koji su to učinili saznali su tešku i dirljivu sudbinu engleskog glumca s kojim Dinklage dijeli sličnu životnu borbu: obojica su patuljastog rasta. Siroti Henderson bio je žrtva podmuklog napada koji se, da stvar bude gora, dogodio na njegov rođendan. Kad se vraćao kući s proslave, skupina pijanih mladića (među njima su navodno bili i članovi engleske ragbijaške reprezentacije) dohvatila ga je ispred puba, a potom su se klipani natjecali koji će ga dalje odbaciti. Posljedica je bila parcijalna paraliza i uništeni snovi o glumačkoj karijeri.

Dinklage je bio razočaran činjenicom da njegove riječi nisu imale nikakvog odjeka u javnosti: “Inače nisam sklon držanju političkih govora, ali sam htio upozoriti da je ono što se dogodilo Hendersonu prava svinjarija. Takve stvari se događaju zato što nitko ne želi progovoriti i reći ‘dosta’. Politički je nekorektno ismijavati nekog zbog rase ili vjere, ali su ljudi patuljastog rasta i dalje su raširen predmet sprdnje. To je jedan od zadnjih bastiona društveno prihvatljivih predrasuda. Umjesto da se osvrnu na moj govor, mediji su se raspisali o tome kako sam navodno ‘otpilio’ Brada Pitta i Angelinu Jolie kad sam izlazio na pozornicu. Pretpostavljam da nisam primijetio kako mi žele čestitati jer, u onom uzbuđenju, nisam bio svjestan ničeg oko sebe. To je, međutim, bilo dovoljno da se raspišu o meni kao o arogantnom i taštom čovjeku, što nema veze s istinom”.

Da je tome tako, najbolje zna Erica Schmidt, Dinklageova životna suputnica. “On je najplemenitije stvorenje na svijetu. Aktivan je u borbi za prava životinja, pa čak ne jede ni meso jer to smatra licemjernim, a za prijatelje bi napravio ama baš sve”, hvali ga bolja polovica. S lijepom kazališnom redateljicom glumac je već šesnaest godina u sretnom braku, a pponosni su roditelji dvoje djece. Obitelj – zajedno s razmaženim labradorom po imenu Kevin – živi u New Yorku, izbjegavajući pozive na druženja i glamurozne tulume.

Piše: Lucija Kapural

Komentari