Ako je globalno zatopljenje donijelo nešto dobro, onda su to arheološki lokaliteti koji se zahvaljujući topljenju leda pojavljuju na zemaljskoj površini u sve većem broju. Nedavno je ekipa tzv. glacijalnih arheologa iz Norveške otkrila na nenastanjenom planinskom vrhu Sandgrovskaret, oružje za lov i zakloništa drevnih lovaca. Među oružjem nađeno je pet strijela od čega su tri imale očuvane ostatke željeznih vrhova, datirane u razdoblje između 300. i 600. Ostale dvije strijele bez željeznog vrha se smještaju u raniji period, odnosno prvo tisućljećje prije Krista. Na lokalitetu je uočeno, i 40-ak zakloništa, a koja su imala oblik polukruga izrađenog od hrpe stijenja.
Strategija lova
Ovakva zakloništa za lovce nisu nimalo čudna jer su sobovi plahi pa se pretpostavlja da su lovci iza ovih improviziranih skloništa čekali da im se životinje približe, a kada bi došle na odgovarajuću udaljenost između 10 i 20 metara, ispaljivali su svoje strijele. Naime, 20 metara je najveća udaljenost na koju može biti ispaljena ova strijela, što znači da su morali čekati da im se životinje približe maksimalno na tu udaljenost. Ovi nalazi u kombinaciji s nađenim štapovima, karakterističnim za lovačke zajednice, omogućavaju da polagano slažemo slagalicu tehnika i strategija nekadašnjeg lova.
Ono što je sigurno da će s obzirom na brzinu topljenja ledenjaka, u godinama koje dolaze, biti sve više ovakvih nalaza. Za sve one koji misle da je ovdje riječ o koplju, arheolozi poručuju da da tome nije tako, jer je u blizini jednog željeznog vrha nađena drška strijele.
Piše: Sonja Kirchhoffer
