“Stanar”, “Ucjena”, “Čovjek koji je previše znao”, “Rebecca”, “Ozloglašena”, “Konop”, “Nepoznati iz Nord Expressa”, “Nazovi M radi umorstva”, “Prozor u dvorište”, “Čovjek koji je previše znao”, “Vrtoglavica”, “Sjever-Sjeverozapad”, “Psiho”, “Ptice”, “Marnie” i “Mahnitost” samo su neki od nezaboravnih filmova Alfreda Hitchcocka (1899. – 1980.), po mnogima najvećeg redatelja dvadesetog stoljeća. Nenadmašan majstor filmske napetosti, na osebujan je način povezao ekspresionističke elemente i crnohumornu vizuru. Poput Freuda, dijagnosticiro je nezadovoljstvo koje nagriza masku civilizirane uljudnosti modernog čovjeka. Dijalektika pojavnog i skrivenog zamjetna je u većini njegovih uradaka, a likovima, uvjerenim u sređenost vlastitih živora, naglo je izvlačio tepih ispod nogu, prikazujući ih u stanju fundamentalnog kaosa. “Ja sam filantrop – pružam ljudima ono što žele… A žele osjetiti užas i strah”, svojedobno je, uz dašak autoironije, izjavio. Čovjek koji je utjecao na niz filmskih velikana, od Claudea Chabrola preko Romana Polanskog do Briana De Palme, nedvojbeno je bio genij ali, sudeći po komentarima suradnika, i neka vrsta čudovišta. Za vas smo odabrali pregršt zanimljivosti iz života britansko-američkoga filmskog maga!
1. Odrastao je u Leytonstoneu, predgrađu Londona, kao najmlađe od troje dijete trgovca i kućanice. Odgajan je kao katolik, u sumornoj atmosferi u kojoj se i za nijansu podignuti glas smatrao ogromim moralni prijestupom. Nakon što je zaigrani dječak nehotice razbio vazu, otac, strogi autokrat William Hitchcock, poslao ga je u policijsku stanicu s pismom u ruci. Prestravljenog mališana su, na zamolbu njegovog tatice, nekoliko sati držali zatvorenog u ćeliji, odakle, kako je objasnio, potječe njegovo duboko nepovjerenje prema policiji, koje se zrcalilo u mnogim filmovima. Nakon Williamove smrti, njegov četrnaestogodišnji sin napušta omraženu katoličku školu za dječake te se upisuje u Školu inženjeringa i navigacije. Nakon mature, postao je crtač i dizajner reklama u telefonskoj tvrtci. S vremenom, momak se zainteresirao za fotografiju te počeo obavljati kojekakve honorarne poslove u filmskoj industriji. Godine 1920. dobio je stalan posao u kompaniji “Islington Studios”, kao dizajner naslova za nijeme filmove.
2. Prvi Hitchcockov film, “Vrt užitka”, bio je komercijalni fijasko, a ni “Planinski orao” nije prošao znatno bolje. Prvi uspjeh doživljava u žanru trilera, sa “Stanarom” iz 1927. Ovaj nijemi film prvi je pravi “hičkokovski” uradak, s motivima nedostupnih plavuša i nedužnog čovjeka opruženog za zločin. Nedugo nakon premijere, redatelj se oženio asistenticom Almom Reville, koja mu rađa kćer Patriciju. Brak i suradnja s tiraninom pokazali su se kao pakao. Reville je napisala scenarij za mnoge suprugove filmove, često bez ikakvog priznanja.
3. Film “39 stepenica” (1935.) smatra se jednim od Hitchcockovih najboljih filmova iz ranijeg doba stvaralaštva. U njemu je prvi put upotrijebio tzv. “McGuffin”, postupak organiziranja naracije oko jednoga jedinog događaja – u ovom slučaju, ukradenih nacrta.
4. Koncem tridesetih, na poziv čuvena filmskog producenta Davida O. Selznicka, odlazi u Hollywood. S njime, prema romanu Daphne du Maurier, 1940. snima svoj prvi američki film, psihološki triler “Rebecca”. Nagrađen je Oscarom za najbolji film. Odnos dvojice muškaraca nakon kratkog je vremena narušen, zbog Selznickovih financijskih problema i Hitchcockove želje za potpunom kreativnom kontrolom. Ne uspijevajući izići na kraj s prgavim redateljem, producent ga je često “posuđivao” drugim filmskim studijima.
5. “Začarana”, triler iz 1945. s Ingrid Bergman i Gregoryjem Peckom u glavnim ulogama, prepun je referenci na psihoanalizu. Antologijsku scenu sna dizajnirao je jedan od rijetkih ljudi kojima se Hitchcock divio, španjolski nadrealistički umjetnik Salvador Dalí. Problem snimanja dva inovativna subjektivna kadra redatelj je riješio konstruiranjem goleme drvene ruke (za koju će se kasnije ispostaviti da pripada liku kroz čije oči “gleda” kamera) te uvećanih predmeta koje ta ruka drži: čaše mlijeka i drvenog pištolja. Kao dodatnu novost, Hitchcock je scenu završnog obračuna na crno-bijelim kopijama filma ručno obojio u crveno.
6. “Ozloglašena”, špijunski triler iz 1946. godine, prvi je film u kojem je Hitchcock potpisan i kao redatelj i kao producent. Selznick, naime, nije vidio potencijal u filmu pa je dopustio Hitchcocku da ga sam producira za “RKO Pictures”. Radnja se vrti oko muškarca i žene koji se infiltriraju grupu nacista, a redatelj je, zbog upućenosti u djelovanje uranija, neko vrijeme bio pod istragom FBI-a.
7. “Psiho”, Hitchcockov film iz 1960. godine nominiran za četiri “Oscara”, smatra se jednim od najboljih psiholoških trilera svih vremena, dok se ime poremećenog Normana Batesa nalazi na svim listama najuvjerljivih filmskih negativaca. Hitchcock ga je privatno financirao, a roman Roberta Blocha, po kojem je snimljen, prethodno je dao kupiti u što većem broju primjeraka, kako bi intenzivirao iznenađenje i šok gledatelja. Kultna trominutna scena iz filma, u kojoj Anthony Perkins pod tušem ubija Janet Leigh, snimana je punih tjedan dana. Mnoge je istinski šokirala, uključujući slavnog Walta Disneya. Ovaj je zabranio Hitchcocku da snima u Disneylandu, objasnivši svoju odluku riječima: “Čovjek koji potpisuje ovako odvratan film nije dobrodošao u mojoj blizini”. Zanimljivo je da je u toj sceni “uloga” krvi dodijeljena sirupu od čokolade, te da ju je redatelj prvotno htio napraviti bez muzike, ali je na koncu ubacio uzvuk violina koji kida živce. Bila je to mudra odluka – ovi kratki, uznemirujući taktovi gotovo da stvaraju dojam ubadanja nožem.
8. Teško je nalazio pouzdane scenariste koji su bili sposobni njegove zamisli realizirati na filmu. Premda je radio s talentiranim piscima poput Raymonda Chandlera i Johna Michaela Hayesa, vrlo rijetko se prema njima ponašao s poštovanjem. Jednom je, primjerice, telefonirao Georgesu Simenonu, piscu koji je romane “štancao” kao na traci. Gospođa Simenon, koja je digla slušalicu, ispričala se u ime muža: “Georges je upravo započeo novi roman, doista ga sad ne mogu ometati”. Hitchcock joj je ljubaznim glasom odbrusio: “Molim Vas, pustite ga da u miru završi roman… Toliko dugo mogu ostati pri aparatu”.
9. Ako je prema piscima bio zajedljiv, prema glumcima – s naglaskom na atraktivne glumice – bio je pravi monstrum. Kim Novak je toliko vrijeđao tijekom snimanja “Vrtoglavice” da je sirota žena doživjela nervni slom, a i najpoznatija Hitchcockova “ledena plavuša”, Grace Kelly, suradnju s njim u filmovima “Zovi M radi umorstva”, “Prozor u dvorište” i “Drž’te lopova” zapamtila je kao pakao. Tippi Hedren, zvijezda njegovih filmova “Ptice” i “Marnie”, opisala ga je pak kao “zlog, izopačenog seksualnog predatora”. Navodno ju je, nakon što je odbila njegovo nasrtljivo udvaranje, na snimanjima maltretirao sve dok ne bi proplakala. Naposljetku je izgubila živce i izvrijeđala ga pred filmskom ekipom, nakon čega joj je odlučio uništiti karijeru: u ugovor sa studijom stavio je klauzulu da Tippi Hedren ni s kim ne smije surađivati najmanje dvije godine nakon što je on otpusti. Znao je, naime, kako je to dovoljno vremena da je svi zaborave. Držao ju je na plaći, ali nije mogla raditi. Oslobodila se 1967. godine, kad je privatila poziv Charlieja Chaplina za film “Grofica iz Hong Konga”. Mnoge su glumice spominjale i njegove opscene šale na setu, izrečene na cockneyu, ali i njegov oduran zadah. Kad je neki američki tabloid prenio njegovi izjavu da su glumci stoka, od nje se ogradio sljedećim riječima: “Nisam rekao da su stoka, već da se prema njima treba ponašati kao prema stoci”. Mnogi spekuliraju da je njegova patološka mržnja prema ženama proistekla iz odnosa sa strogom i okrutnom majkom. Postoji i teorija da je redaelj bio impotentat te da je seksualnu nemoć kompenzirao maltretiranjem glumica. U jednoj biografiji, navodi se podatak da je samo jednom u životu imao seksualni odnos, sa suprugim Almom Reveille, koja je tog dana zatrudnjela.
10. Čovjek koji je mnogim gledateljima priuštio fobije i sam je patio od niza iracionanih strahova. Primjerice, panično se bojao mraka, policije i – jaja! “Ta bijela okrugla stvar brz rupa ispunjava me gađenjem. Ne postoji ništa odvratnije od razbijenog jajeta iz kojeg se izlijeva žućkasta tekućina. Krv je vesele, crvene boje, a jaja su strašna i žuta. Nikad ih nisam niti bih kušao” izjavio je jednom prilikom. Uzgred rečeno, ovaj strah naziva se ovofobija i nije baš rijedak.
11. Za Hitchockov omanji tjelesni deformitet znali su tek malobrojni u Hollywoodu. Redatelj, naime, nije imao pupak, zbog čega je nerado pokazivao trbuh ljudima. Uklonjen mu je tijekom operacije koju je imao kao sedmogodišnjak.
12. Bio je na glasu kao veliki gurman, što se očitovalo i na njegovoj figuri, a uz to je rado zavirivao u dno čašice. U iću i piću naročito je uživao na zimovanjima, odsjedajući u hotelu “Bardutt’s Palace” u St. Moritzu. Trbušasti redatelj nikad nije stao na skije, ali bi se zato iskazao za šankom hotelskog bara, tamaneći koktel za koktelom, a zbog izdašnih napojnica koje je ostavljao, osoblje mu se klanjalo kao kakvom kralju.
13. Kad je 1964. godine posjetio Zadar, počastili su ga lokalnim specijalitetom maraschinom, likerom od višnje koji se priprema po recepturi dominikanaca iz šesnaestog stoljeća. Osim u napitku kojim se, prije ljubavnih podviga, navodno krijepio Casanova, Hitchcock je, sjedeći u kafiću na rivi, uživao u pogledu u nebo. “Zalazak sunca u Zadru najljepši je na svijetu… Neusporedivo je ljepši od onoga razvikanog u Key Westu na Floridi”, izjavio je tom prilikom.
14. Na Novu godinu 1980., kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je vitešku titulu. Kao sira Hitchocka nisu ga dugo oslovljavali – umro je nepuna četiri mjeseca kasnije, od zatajednja bubrega. Uz njega su bile supruga Alma i kći Patricia. Tijeko filmskog velikana je kremirano a, po njegovoj želji, javnog sprovoda nije bilo.
Piše: Lucija Kapural
