O ranim oblicima života na našem planetu paleontolozi su nekoć imali vrlo ograničene predodžbe, što ne čudi znamo li da ova stvorenja nisu imala strukture poput ljuštura i kostiju, koje bi se mogle očuvati u fosiliziranom obliku. Situacija se dramatično promijenila prije sedamdeset pet godina, kad su, na brežuljcima Ediacara u južnoj Australiji, pronađeni neobični otisci u kamenu nastali u kasnom proterozoiku. Znanstvenici su ustvrdili da pripadaju skupini organizmima mekanog tijela bez skeleta, nazvanoj Ediacara biota. Kasnije su pronađeni u cijelom svijetu – neki su bili dugački tek nekoliko centimetara, drugi duži od metra. Isprva se stručnjaci nisu mogli složiti po pitanju radi li se o biljkama ili životinjama, no pokazalo se da je potonja pretpostavka ispravna kad su u organizmu Dickinsonije, plosnatog bića koje uvelike podsjeća na golemi list, pronađeni tragovi kolesterola.
Američki znanstvenici sada su otkrili nešto uistinu uzbudljivo: geni ovih primitivnih stvorenja, koja su živjela prije više od pet stotina milijuna godina, žive u svima nama! Možemo li se doista smatrati dalekim rođacima morskih “čudovišta” iz proterozoika, od kojih mnoga nisu imala glavu, probavni sustav ni organe za kretanje? Čini se da možemo! Nedavno objavljena studija je, naime, pokazala da su ove primitivne, spljoštene životinje nosile gene zaslužne za tjelesnu simetriju te formiranje senzornih organa i imunološkog sustava, što su važne odlike modernih životinja. “Mnoge od njih izgledaju prokleto čudno, kao da uopće nisu s ovoga svijeta, no zapravo su predstavljale golem evolucijski skok. Bile su to prve višestanične životinje na Zemlji, a naprednije vrste, poput drevnih spužvi, imale su razvijeneživce i probavu”, objašnjava glavni autor studije Scott Evans, paleontolog sa Sveučilišta Virginia Tech.
On i kolege, geologinja Mary Droser i biolog Douglas Erwin, proučili su fosile četiri pripadnika faune iz Ediacare, uključujući već spomenutu Dickinsoniju. “Otkrili smo da se ne razlikuju toliko drastično od današnjih životinja, kao što je struka pretpostavljala. Imale su, primjerice, simetrično segmentirana tijela, baš poput mnogih današnjih životinja. Za tu i neke druge karakteristike odgovorni su isti regulatorni geni. Zanimljivi su i ožiljci pronađeni na tijelu Dickinsonije. Oni pokazuju da je životinja imala sposobnost ‘popravljanja’ vlastita oštećenog tkiva. Tim procesom kod modernih životinja upravljaju geni koji su integralni dio imunološkog sustava”.
Piše: Lucija Kapural
