Film Jurski park zaintrigirao je javnost, i dodatno potaknuo znanstvenike da budu još kreativniji. U ovom trenutku nova američka tvrtka Colossal prikupila je 15 milijuna dolara, kako bi u život vratila vunastog mamuta. Skupina genetičara na čelu sa znanstvenikom Georgeom Churchom s Harvarda, želi rekreirati mamuta i vratiti ga u njegova prirodna staništa. Iako su se mamuti pojavili prije nekoliko milijuna godina, posljednji su izumrli prije samo 4000 godina.
“Sitne promjene” u genetskom kodu
Genetičari u osnovi planiraju stvoriti hibrid slona koji bi izgledao poput vunastog mamuta. Isti ti znanstvenici vjeruju da bi takvi hibridi pomogli u obnovi ekosustava arktičke tundre i očuvanju azijskih ugroženih slonova, najbližih rođaka ovog izumrlog bića. Oni u osnovi ne planiraju klonirati mamuta već stvoriti hibrid, koji se neće vizualno razlikovati od svog pretka. Prema dosadašnjim podacima morat će napraviti “samo” pedesetak promjena u genetskom kodu azijskog slona, kako bi dobili osobine potrebne za nastavak njihova života na Sjeveru. U planu je da životinja nema kljove kako ne bi bila na meti lovokradica.
Umjetna utroba ili surogat majke
Samouvjereni znanstvenik Church planira upotrijebiti umjetnu utrobu vjerojatno kako bi se ubrzao proces sazrijevanja jer je slonovima potrebno čak 22 mjeseca da donesu na svijet mlade. Nije isključeno da će ako ne uspiju stvoriti umjetnu maternicu, koristi i slonove kao surogate. Ovaj je projekt izazvao brojne diskusije u znanstvenoj zajednici. Tvorci projekta vjeruju da velike životinje poput mamuta pozitivno utječu na okoliš te da će svojim grupnim boravkom usporiti proces otapanja permafrosta i zaustaviti oslobađanje ugljika. No, s druge strane teško je zamisliti krdo slonova prerušenih u mamute i prilagođenih hladnim uvjetima života, a koji dobro funkcioniraju na planetu koji se sve više i više zagrijava.
Slon ostaje i dalje slon ili ?
Church standardnom samouvjerenošću se ne obazire na primjedbe kolega. Ova je znanstvena igra moguća ponajprije zahvaljujući tehnologiji za promjenu gena, a koja se naziva CRISPR. Kako su vunasti mamuti i azijski slonovi imali zajedničkog pretka prije nekih 5-6 milijuna godina, smatraju da mogu proizvesti iz genetskog koda slonova nešto što bi izgledalo kao mamut. Drugim riječima malo će “varati”. Teško je da će kozmetičkim popravcima rekreirati vjerodostojnog mamuta jer mi ne znamo kako se on ponašao, pa ne možemo utjecati na njegov karakter, drugim riječima imat ćemo zamaskirane slonove koji izgledaju kao mamuti, ali su i dalje slonovi. Cilj im je napraviti slona otpornog na hladnoću. Usporedbom genetskog materijala utvrdilo se da će morati podesiti gene za proizvodnju gušće dlake i debljeg sloja masti. Vjeruju da će im za realizaciju ovih planova trebati deset godina.
Genetki inženjering u svrhu spašavanja planeta?
Idejni začetnik ovog projekta smatra da su tundre Sibira i Sjeverne Amerike mjesta gdje ih treba smjestiti. To se područje brzo zagrijava i oslobađa ugljični dioksid pa se nadaju mamutima kao spasonosnom rješenju problema. No, ne računaju da će dok uspiju rekreirati mamuta ili što li već klimatske promijene eskalirati te će potencijalni mamuti biti najnovije žrtve tih promjena.
Sergej i Nikita Zimov
Istraživanja geologa Sergeja i Nikite Zimova pokazuju kroz njihov rad na oživljavanju ekosustava sibirskog Arktika da je moguće utjecati na klimu. Kako bi to i potvrdili, doveli su na područje tundre životinje koje su karakteristične za pleistocen poput sobova, bizona i jakutskih konja. Uspjeli su, navodno sniziti temperaturu permafrosta za čak 15 stupnjeva Celzija. Veliki biljojedi potiču rast stepskih travnjaka, a on reflektira svijetlo koje djeluje poput ogledala koje reflektira sunčevu svjetlost unatrag što smanjuje temperature na Zemlji.
Ostaje nam da vidimo kako će se i kada ovaj projekt američkih znanstvenika realizirati, kao i što će se dogoditi dok dizajnirani mamuti dođu na svijet. Temeljno je pitanje hoće li nam preostati vremena za korekciju klimatskih promjena. Upitno je i u kojem broju bi mamuti mogli uopće izvršiti utjecaj na klimatske prilike. Ostaje nam da čekamo, no bojimo se da klima nema više vremena za poček.
Piše: Sonja Kirchhoffer
