Gana: Zemlja u kojoj troškovi pogreba premašuju troškove vjenčanja, i u kojoj možete biti sahranjeni u “najluđim” lijesovima.

Jeste li čuli za praksu neobične izrade lijesova u afričkoj državi Gani? Možete li pretpostaviti koliko jedan lijes u obliku velike ribe ili aviona može koštati? Koliko pokojnici “dugo čekaju” da budu pokopani? Zanima li vas tematika neobičnih pogrebnih obreda pročitajte ovaj tekst.

Lijesovi nazvani “fantazija”

Stanovništvo zapadno afričke države Gane ima vrlo neobične pogrebne obrede pa u zagrobni svijet odlaze u lijesovima kojima pokazuju svoje živote, ali i snove, strasti, želje, kao i društveni status. Najčešće se lijesovi izrađuju prema pokojnikovoj profesiji. Prodaja takvih lijesova je vrlo popularna i njome se bavi mala skupina obrtnika stolara koji svoje lijesove prodaju pod sloganom “fantazija” koji vjerojatno simbolizira da ukoliko u ovom životu ne možete ostvariti fantastičan život onda možete otići s ovog svijeta s “daškom glamura”. Ovi lijesovi su izazvali zanimanje međunarodne javnosti pa njihovi izrađivači održavaju izložbe diljem svijeta. Prvi puta su izloženi publici na Zapadu u “Muzeju nacionallne moderne umjetnosti” (Musée National d’Art Moderne) u Parizu 1989. Lijesove su za to izložbu izradili stolari-umjetnici Kane Kwei i njegov pomoćnik Paa Joe.

Jimmy Carter navodno kupio dva


Ovi su lijesovi privukli pozornost glavnog tajnika UN-a Kofija Annana i bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, dok je Jimmy Carter navodno kupio dva takva lijesa. Cijena lijesova nije ista za lokalno i inozemno stanovništvo. Tako međunarodni klijenti po lijesu plaćaju cijenu između 5000 i 15 000 dolara dok domaći ih kupuju po znatno jeftinijoj cijeni od 1000 dolara. Razlika u cijeni je vezana uz međunarodne propise koji su na Zapadu znatno stroži pa tako je u njihovoj izradi nužna primjena vioskokvalitetnih otpornih materijala. Za lokalnog klijenta koriste se jeftiniji materjiali, no činjenica je da kada bi ti obrtnici imali istu cijenu za lokalno stanovništvo da vjerojatno ne bi imali previše posla.

Unosan posao

Ljudi koji se odluče baviti ovim poslom rano počinju s naukovanjem, ali ih očekuje dobar život jer ovaj posao je dobro plaćen. Ovi obrtnici mogu mjesečno proizvesti sedam do osam lijesova. Trenutačno u Gani ima do deset proizvođača ovakvih lijesova. Izrađivači prvo izrezbare oblik koji netko naruči, a zatim ga bruse i bojaju. Ovakvi složeni lijesovi pravo su opterećenje za ljude koji slabo zarađuju, kao i uostalom sami pogrebni obredi za koje je potrebno izdvojiti pravo malo bogatstvo. Na upit prikladnog lijesa za novinara odgovaraju da bi za njih preporučili lijes u obliku kamere (donosimo ga na priloženoj fotografiji) kako bi se u drugom životu osoba mogli nastaviti istim poslom, no o tome kakav ćete lijes “dobiti” odlučuje uglavnom vaša rodbina, a ne vi.

Glavni ožalošćeni ne mora biti član uže obitelji

Tamošnje stanovništvo vjeruje, kao i većina kultura, u zagrobni život pa tako smatraju da će im lijesovi dati temelj za novi “bolji” početak. Tijela pokojnika u Gani se nekada ne pokapaju mjesecima pa ni godinama. Nakon smrti postavlja se pitanje tko je najvažniji član obitelji pri tome o pokopu ne odlučuje uža obitelj već šira, koja bira glavnog ožalošćenog. Osoba koju obitelj izabere ne mora biti u kontaktu s umrlom osobom desetljećima, ali se smatra da pokojnika poznaje bolje od njegove najuže obitelji. Slijede dugotrajni dogovori i pregovori, a potom su potrebni tjedni za izradu osmrtnica. Glavni ožalošćeni odlučuje tko preuzima imenovnu preminulog, zbog čega se uža obitelj pokojnika može naći u vrlo nepovoljnom položaju. Obitelji se često spore i oko mjesta gdje će pokojnik biti pokopan. Dok se sve to događa mrtvo tijelo je u hladnjaku. Obiteljski poslovi nerijetko završe na sudu. Za sahranu se obnavlja kuća preminulog ili gradi nova, kako bi se priredio pogreb za pamćenje. Onda si možete zamisliti koliki su troškovi takvih obreda. Sama pogrebna ceremonija, kada do nje napokon dođe, traje nekoliko dana od četvrtka do ponedjeljka. Lijes se preuzima u četvrtak, u petak se tijelo donosi iz mrtvačnice, u subotu se obavlja pokop, a u nedjelju se odlazi u crkvu dok se u pondejeljak zbrajaju financije.

Pokojnika nije dobro brzo pokopati

Što imate više društvnei položaj i što ste duže živjeli to su komplikacije veće. Tako je svojevremeno za sprovod nekog političara i i poslovnog čovjeka napravljena brošura od čak 226 stranica koja je dala pregled njegova života koji je trajao više od 80 godina. Prije pojave hladnjaka tijela su se pokapala, kao u nas, u roku od dva do tri dana, a sada je to razdoblje obično između tri do šest mjeseci, premda može trajati i duže. Prihvatljivim se smatra svaki pogreb koji se učini u roku od godine dana. Ukoliko organizirate “brzi” pogreb u roku od nekoliko tjedana izazvat ćete nezadovoljstvo članova zajednice koja će smatrati da time ne iskazujete dužno poštovanje prema pokojniku.

Prilika za zabavu i ples

Pogrebni obredi imaju za cilj skupljanje novca za ožalošćenu obitelj te je dužnost onih koji na pokop dolaze da plate određenu predviđenu svotu. Gana je valjda jedina zemlja u kojoj trošak pogreba premašuje trošak vjenčanja. Pogreb je prilika za zabavu i ples. Gosti koji dođu ne moraju nužno poznavati pokojnika i njegovu obitelj, ali moraju dati predviđenu donaciju. Ples počinje u večernjim satima i traje do ranih jutarnjih sati. Ožalošćeni dolaze u crveno-crnim bojama. Glazba uz koju plešu je mješavina jazza, limene glazbe i afričkih ritmova.
Za prosječnog Hrvata smrt je prilično opterećenje, kao i uostalom sam život. Stanovnici Gane uglavnom su neusporedivo siromašniji od stanovnika i siromašnih europskih zemalja, no taj oproštaj, kao onda i život, očito shvaćaju malo drugačije i koriste sam pogreb kao priliku za veselje u kojem oni koji dođu novčano pomažu ožalošćene.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari