Koncept da muškarci ostaju kod kuće dok žene, dakako neovisne i ravnopravne, jure u bijeli svijet smatra se modernom pojavom. Znanstvenici sa Sveučilišta Ludwig-Maximilians u Münchenu tvrde, međutim, da je riječ o drevnoj praksi.
Njemački arheolozi analizirali su ostatke gotovo stotinu ljudi zakopanih između 2500. i 1650. godine prije Krista, došavši do spoznaje da su se na početku brončanog doba obitelji zasnivale na neočekivane načine. Voditelj istraživanja Philipp Stockhammer tvrdi, naime, da su avanturistički raspoložene žene bile ključ širenja kulture i ideja. Tijekom dugih osam stotina godina, putovale su na velike udaljenosti kako bi zasnovale obitelji, dok su muškarci ostajali blizu mjesta gdje su se rodili. Potonji fenomen znanstvenici su nazvali patrilokalnim obrascem.
Osim arheološkog iskapanja, znanstvenici su proveli analize stabilnih izotopa i drevne DNK. “Svako tlo ima drugačiji ‘potpis’, a voda koja se pije iz različitih tala ostavlja različite tragove na zubima, što nam omogućuje da doznamo gdje su ti drevni ljudi bili”, objašnjava Stockhammer. Istraživači smatraju kako je ženska mobilnost odigrala važnu ulogu u razmjeni kulturnih dobara i razvoju novih tehnologija.
Studija se usredotočila na naselja u blizini rijeke Lech, smještena južno od današnjeg Augsburga. “Vidimo veliku raznolikost različitih ženskih loza, što je moguće samo ako su tijekom vremena brojne žene bile premještene u dolinu Lech od negdje drugdje”, ispričala je doktorica arheogenetike Alissa Mittnik s Instituta Max Planck. Dodala je kako su žene na ovom području pokapane jednako kao starosjedilačko stanovništvo, što znači da su “strankinje” bile integrirane u lokalnu zajednicu.
Piše: Lucija Kapural
