Fatalno slijetanje zrakoplova American Airlinesa na letu 1420

Avionske nesreće nisu učestale, i zapravo je znatno veća vjerojatnost stradavanja u uobičajenom prometu negoli u onom zračnom. No, ukoliko ste pehist i sjednete u onaj zrakoplov koji će doživjeti nesreću onda je vrlo velika vjerojatnost da nećete preživjeti, što kod standardne vožnje automobilom nije slučaj. Nesreća koja se dogodila na letu 1420 imala je za posljedicu više promjena u federalnim američkim propisima letenja. Zanimaju li vas avionske nesreće pročitajte članak koji slijedi.

Loši vremenski uvjeti leta

Let 1420 American Airlinesa prevozio je putnike od međunarodne zračne luke Dallas/Fort Worth (DFW) do nacionalne luke Little Rock u američkoj saveznoj državi Arkansasu, 1. lipnja 1999. godine. Zrakoplov je zbog loših vremenskih uvjeta na putu prema svom odredištu kasnio s polijetanjem dva sata pa se krenulo u 22 i 40. U nesreći je poginulo trinaest osoba, među kojima je bio i pilot aviona. Velik broj putnika pretrpio je ozbiljne ozljede, a samo je dvadesetak njih prošlo bez ikakvih posljedica, osim onih psihološke prirode.
Zrakoplovom je upravljao kapetan Richard Buschmann, star 48 godina, koji je imao više o 10 000 sati iskustva u letenju, a uz njega je bio prvi časnik Michael Origel ,star 35 godina, koji je u kompaniji radio manje od godinu dana, ali je imao iskustva u mornarici, u kojoj je radio kao vojni pilot. U avionu su bile i četiri stjuardese. Kada se posada približila svom cilju nastupilo je novo grmljavinsko nevrijeme. Letačka posada imala je izbor odletjeti na najbliži aerodrom u Nashvilleu ili se vratiti odakle su i došli jer je zrakoplov imao dovoljno goriva. Odlučeno je da se unatoč lošim vremenskim prilikama ide na opciju slijetanja. Ono što treba napomenuti da je na prosudbu posade morala utjecati činjenica da su pilot i njegov  časnik u tom trenutku bili budni više od 16 sati i da su od toga letjeli 14. To znači da je posada bila umorna. Po dolasku na područje u blizini aerodroma situacija nije bila najbolja, a pogoršala se pri samom slijetanju zbog sve jačih udara vjetra te njegova mijenjanja smjera. U nekim trenutcima su gubili vizualni kontak s pistom i tražili pomoć kontrole leta. Unatoč svim nedaćama uspjeli su se spustiti, no onda su nastali problemi jer avion je jednostavno klizio i nije pokazivao znakove zaustavljanja. Nesreća se dogodila oko ponoći.

Uzroci nesreće


Smatra se da je došlo do kvara na automatskim spojlerima koji pomažu u zaustavljanju aviona, osobito u situacijama loših vremenskih prilika. Pitanje je zašto se nije prešlo na ručno upravljanje. Najvjerojatnije zbog umora. Nakon ove nesreće federalna je zrakoplovna uprava ograničila vrijeme letenja za pilote na 8 h u 24 sata. Spojleri koji se nalaze na krilima zrakoplova moraju se redovito provjeravati. Pilot je pogriješio što nije odletio na alternativni aerodrom. Odlučeno je da će se nakon ove nesreće raditi na razvoju pomoći pilotima da u kriznim situacijama dobiju bolju strategiju pomoći. Zašto se ova nesreća dogodila, uz kvar važan je i čimbenik umora koji utječe na osobe koje rade noću, kao i one koji odrađuju duže smjene jer mogu nakon nekog vremena početi donositi pogrešne odluke. Dugotrajne vožnje, osobito noću, smanjuju mogućnost objektivne prosudbe i dovode do ponavljanja grešaka te smanjuju vjerojatnost nalaženja alternativnih rješenja u teškim situacijama.
Zapravo zrakoplov i njegova posada bi dobro prošli da zračna luka nije postupila protupropisno jer je postavila čvrstu konstrukciju za nošenje svjetala umjesto lomljive na području koje ulazi u sigurnosnu zonu aerodroma. Zrakoplov je udario u tu čvrstu konstrukciju i potpuno izgubio vrh nosa i jednu bočnu stranu pri čemu je najveći dio
putnika izgubio živote.

Unatoč nesrećama s katastrofalnim posljedicama utješno je da se svaka nesreća pomno ispituje te se onda radi na promjenama, zbog čega su letovi unazad deset godina sigurniji od onih prije 20 ii 30 godina, a za očekivati je da će se ta sigurnost povećavati iz godine u godinu.

Piše Sonja Kirchhoffer

Komentari