Fatalna privlačnost: Jesu li producenti popularnog talk-showa odgovorni za ubojstvo mladog čovjeka?

Devedesetih godina prošlog stoljeća, eksplozija talk-showova s onu stranu dobog ukusa prikovala je američke gledatelje uz male ekrane. U emisijama kakve su, primjerice, vodili Geraldo Rivera i Jerry Springer, glavna poluga za generiranje gledanosti bio je moment šoka, a tom strujom uspješno je plivala i Jenny Jones. Djevojke kojima privlačan izgled uzrukuje duševnu patnju, roditelji koji se brinu da će njihov jedinac, darker, zaglaviti u ralje sotonizma te mu žele prirediti modni (i duhovni) makeover pred kamerama, školarac koji je danju štreber a noću vampir samo su neke od tema obrađivane u “The Jenny Jones Showu”.

Kad je doznao da njegova omiljena voditeljica traži kandidate za prilog o tajnim simpatijama, Scott Bernard Amedure, 32-godišnji konobar iz Lake Oriona u Michiganu, prijavio se u emisiju. Odabran je među stotinama kandidata te se, dana 6. ožujka 1995., pojavio na snimanju u pratnji bliske prijateljice Donne. Simpatični momak, deklarirani homoseksualac, pred voditeljicom i publikom u studiju ispričao je kako se preko ušiju zaljubio u sedam godina mlađeg Johna Schmitza, kojeg je upoznao ispred Donnine kuće, dok je odjeven u potkošulju što mu je otkrivala snažne bicepse popravljao njen automobil.

Objekt njegove požude za to je vrijeme stajao u backstageu, s nestrpljenjem čekajući koga će ugledati kad ga pozovu na pozornicu. Producenti su mu, naime, objasnili da će se sresti s osobom koja prema njemu već dugo gaji osjećaje, a ovaj je pristao sudjelovati u emisiji zbog znatiželje. Kad je napokon pozvan pred kamere, doživio je nemali šok: umjesto kakve atraktivne cure, ondje ga je nježno gledao mladić kojeg je sreo samo jednom u životu. Schmitz je, međutim, uspio kontrolirati bijes koji ga je obuzeo, ne želeći se sramotiti pred višemilijunskim gledateljstvom. Ljubavnu ponudu je ljubazno odbio, naglasivši da je “stopostotni heteroseksualac”.

Nakon snimanja, glavni akteri TV drame ovlaš su se pozdravili te otputovali svaki svojoj kući. Vjerojatno se nikad više ne bi ni sreli da Scott nije odlučio pokušati još jednom: tri dana nakon snimanja, na vratima Johnove kuće ostavio je ljubavnu poruku. Umjesto da je baci u smeće i nastavi sa svojim danom, John, koji se netom nakresan vratio iz lokalnog kafića, podivljao je od bijesa. Uskočio je u automobil, podigao gotovinu u banci te kupio sačmaricu. Potom se odvezao do Scottove kuće te počeo divljački lupati po vratima. Nesretni mladić mu je otvorio, a kad je na pitanje: “Jesi li mi ti poslao onu prokletu poruku?” odgovorio potvrdno, njegova sudbina bila je zapečaćena. John je iz automobilskog prtljažnika izvadio sačmaricu te dvaput pucao u prsa čovjeka čiji je jedini zločin bio to što mu se sviđala pogrešna osoba. Scott Amedure ostao je na licu mjesta mrtav.


Ubojica, koji se naglo rastrijeznio nakon što su pucnji proparali noć, odvezao se do najbliže telefonske govornice te obavijestio policiju o onome što je učinio. Na suđenju, pozadina šokantnog slučaja malo-pomalo se počela rasvjetljavati. Prema izjavama svjedoka, Schmitz je odrastao u izrazito konzervativnoj obitelji te je strahovao od reakcije svojih bližnjih nakon što vide emisiju u kojoj mu jedan gay izjavljuje ljubav. Njegovi prijatelji ispričali su da se, nakon televizijskog nastupa, čitavo vrijeme osjećao poniženim i izloženim. Nadalje, otkrilo se da isti ima problema s kontrolom bijesa te da mu je dijagnosticirana manična depresija. Proglašen krivim za ubojstvo drugog stupnja, John Schmitz osuđen je na pedeset godina zatvora, s mogućnošću pomilovanja po odsluženju polovice kazne.

Priči tu nije bio kraj. Žrtvina obitelj odlučila je tužiti producente emisije, smatrajući kako je njihova neodgovornost zapečatila sudbinu nedužna mladog čovjeka. Porota im je dala za pravo, zaključivši kako su produenti svjesno stvorili nepredvidivu situaciju, ne uzimajući u obzir moguće posljedice. Amedureovima je dosuđeno vrtoglavih 29 milijuna dolara odštete.

Odvjetnici produkcijske kuće “Warner Bros” uspjeli su, međutim, pobiti presudu na prizivnom sudu, nagodivši se za znatno manju odštetu. Njihov glavni argument bila je činjenica da je Johnu Schmitzu, uoči snimanja, rečeno da je osoba koja gaji osjećaje prema njemu “žena ili muškarac” te da je, znajući za tu mogućnost, svjesno dao pristanak za snimanje. Zbog onoga što se dogodilo, sporna emisija nikad nije emitirana na televiziji.

Piše: Lucija Kapural

Komentari