Faraone, isplati nam nadnice: Prvi štrajk u povijesti dogodio se u – drevnom Egiptu!

Štrajk, organizirani, osmišljeni i kolektivni prekid rada kojim zaposlenici nastoje prisiliti poslodavce na prihvaćanje svojih zahtjeva, znatno je starija pojava nego što biste mogli pomisliti. Mnogi će zoru štrajkanja povezati s industrijalizacijom i posljedičnim stvaranjem sindikata, no radnici su se za svoja prava prvi put borili – i izborili – puno, puno prije. Prvi štrajk koji nam je danas poznat odigrao se, naime, u drevnom Egiptu. O događaju, koji je trajao oko tri mjeseca, izvještavao je Ammenakht, jedan od najznačajnijih pisara svoga vremena. Štoviše, čak je u štrajku sudjelovao, kao pregovarač za prava radnika s lokalnim moćnicima.

Prije nego što se pozabavimo uzrocima i posljedicama štrajka, valja naglasiti jednu stvar. Ideja da su većinu radova u starom Egiptu obavljali robovi, koja se raširila putem biblijskih priča, vrlo je udaljena od istine. Da, Egipćani su imali robove, no oni nipošto nisu bili glavna radna snaga u zemlji. Obrtnici i graditelji bili su plaćeni za svoj rad, kojim su se iznimno ponosili: o njegovoj kvaliteti svjedoči činjenica da mnoga zdanja stoje duže od tri tisuće godina.

Sačuvani Ammenakhtov papirus ovaj štrajk smješta u dvanaesto stoljeće prije Krista, odnosno u vrijeme vladavine faraona Ramsesa III. Bijesni zbog loših uvjeta, radnici koji su gradili Kraljevsku grobnicu u mjestu Deir el-Medina te zime su odlučili odložiti alate. Nagrade koje su dobivali bile su skromne, u obliku udjela žita, ječma, tkanine za odjeću, ribe i drugih potrepština, no nije samo u tome bio problem. Nadnice su kasnile, a radnici, koji nisu mogli prehraniti svoje obitelji, odlučili su sjediti prekriženih ruku dok ne dobiju ono što im pripada.


Čovjek bi pomislio da će jedan faraon ovakav neposluh riješiti udarcima biča, dekapitacijama ili sličnim metodama kakvima počesto pribjegavaju moćnici, no tome nije bilo tako. Mudri vladar, koji je ranije dao podići monumentalne hramove u Karnaku, Medinet Habuu i Leontopolu, htio je da se gradnja nekropole nastavi, pa je problemu pristupio na pragmatičan način: ne samo da je radnicima isplatio zaostale plaće, nego im je dao i povišice. Osokoljena duha, prionuli su poslu te dovršili posao u rekordnom roku.

Piše: Lucija Kapural

Komentari