Dana 7. prosinca 1941. godine, u jutarnjim satima, japanski zrakoplovi obrušili su se na Pearl Harbor, američku ratnu luku na Tihom oceanu. Podmuklim napadom na ovu vojno-pomorsku bazu, smještenu na havajskom otoku Oahu, Sjedinjene Američke Države uključile su se u Drugi svjetski rat. Zašto podmuklim? Japanski admiral Yamamoto želio je da rat bude objavljen tek pola sata prije napada. Poruka tog sadržaja poslana je u Washington, u japansko veleposlanstvo, no ondje je, očekivano, nisu stigli transkribirati i predati Amerikancima na vrijeme.
U 6 sati i 15 minuta, s japanskog nosača zrakoplova krenuo je u napad prvi val od 183 zrakoplova, a sat vremena nakon toga udario je drugi val od 171 zrakoplova. Gubici su bili stravični – u Pearl Harboru je potopljen velik dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova (nosači zrakoplova su se, srećom, nalazili na drugim lokacijama); bilo je uništeno 80 zrakoplova, a 150 ih je oštećeno. Poginulih i ranjenih američkih vojnika bilo je 3681.
Godinu i jedan dan nakon stravičnog napada, 8. prosinca 1942. godine, u Pearl Harboru se, prema jednoj od najraširenijih legendi iz Drugoga svjetskog rata, dogodilo nešto uistinu čudno. Američka radarska kontrola registrirala je približavanje neidentificirane letjelice. U strahu od novoga japanskog napada, Amerikanci su digli dva borbena zrakoplova, kako bi presreli uljeza. Shvatili su da je to P-40, zastarjeli tip američke letjelice, kakva nije bila u uporabi već godinu dana.
Bila je u otužnom stanju: izrešetana mecima, s jednim krilom kraćim od drugog i smrskanim cockpitom. Da stvar bude neobičnija, uopće nije imala podvozja, pa su piloti lovaca-presretača postavili logično pitanje: kako je, dovraga, uopće uzletjela? Pitanjima bez odgovora tu nije bio kraj.
Ono najsablasnije nije se ticalo samog zrakoplova, već čovjeka koji je sjedio, bolje rečeno ležao za upravljačkim komandama. Pilot je, kako se činilo, bio mrtav, obliven krvlju. No, nije bilo vremena za rješavanje zagonetki. Tajanstveni avion počeo je ponirati, da bi potom, uz glasnu eksploziju, aterirao. Kad su spasitelji stigli na poprište, nisu imali mnogo nade da će iz spaljene olupine izvući živo biće. Ono što ih je, međutim, šokiralo bila je činjenica da je cockpit bio prazan. Pilot, odnosno njegovi ostaci, kao da su se rasplinuli!
Nekim čudom, iz zrakoplova je spašen dnevnik, tek djelomično nagorio. Iz njega, postalo je jasno da se pilot punih godinu dana krio u divljini, na neprijateljskom teritoriju, te da je pokušao pobjeći u letjelici koju je sam sklepao od nekoliko oborenih zrakoplova svojih kolega. Zvuči poput znanstvene fantastike, zar ne? Pa, u pravu ste!
Premda zanimljiva, priča je puka fikcija. Naslov joj je “Ghost Pilot” a 1943. ju je objavio pukovnik Robert Lee Scott, američi letački as odlikovan s dvije Srebrne zvijezde, tri Zračne medalje i tri Avijacijska križa za posebne zasluge. Scott, koji je nakon vojnog umirovljenja – s činom generala – ostvario plodnu spisateljsku karijeru, gotovo da je zaboravio na taj debitantski rad, no njegova avanturistička priča se kroz desetljeća prepričavala i nadograđivala, da bi s vremenom zaživjela kao urbana legenda. Danas je, u nekoj od izmijenjenih inačica, možete pronaći na internetskim listama najvećih misterija iz Drugoga svjetskog rata, a unatoč nizu nelogičnosti, mnogi vjeruju da je riječ o goloj istini!
Piše: Lucija Kapural
