Fantom sa sjekirom: Jedan od najokrutnijih zločina u američkoj povijesti, osmerostruko umorstvo, nikada nije riješen!

Villisca, uspavani gradić u srcu Iowe, poprište je jednog od najokrutnijih i najzagonetnijih zločina u američkoj povijesti. Dana 9. lipnja 1912. godine, u raskošnom domu obitelji Moore vladala je užurbana atmosfera. Pater familias, poduzetnik Josiah Moore, toga je jutra otišao na neki sastanak, a njegova supruga Sarah vršila je zadnje pripreme za “Dječji dan”, program koji se trebao održati u lokalnoj prezbiterijanskoj crkvi, za čiju koordinaciju je bila zadužena. Svako od njihovo četvero djece – jedanaestogodišnji Herman Montgomery, desetogodišnja Mary Katherine, sedmogodišnji Arthur Boyd i petogodišnji Paul Vernon, imao je neki zadatak tog jutra. Kad je Mary Katherine, koja je oprala posuđe i uglancala stolove, zamolila majku da njene prijateljice, sestre iz susjedstva Ina (8) i Lena Stillinger (12), dođu u posjet i ostanu na spavanju, Sarah joj nije imala srca reći “ne”.

Nakon što su djevojčice stigle, s obitelji Moore su otišle na već spomenutu crkvenu manifestaciju, a oko 21 sat i 30 minuta, svi su se vratili u dom Mooreovih. Što su ukućani i malene gošće radili ostatak večeri, nije poznato, no vjerojatno je da su otišli na spavanje prije 23 sata, kao što je u obitelji bio običaj.

Sljedeće jutro, prva susjeda Mary Peckham, vremešna i znatiželjna gospođa, zabrinula se kad nikoga nije ugledala u dvorištu. Ta bilo je već gotovo osam, a gospođa Moore je u to vrijeme uvijek uređivala svoj ružičnjak, a barem jedno od njene djece motalo joj se uz skute suknje. Osjećajući da nešto nije u redu, Mary je prešla kratak put do susjedne kuće i pokucala na vrata. Nitko joj nije otvorio. Već ozbiljno prestrašena, povukla je kvaku, no vrata su bila zaključana. Sjetila se tada da u adresaru ima broj Josiahova brata te mu je telefonirala.

Ross Moore je stigao vrlo brzo, s rezervnim ključem u ruci. Dok je ulazio u kuću, Mary je oklijevajući stajala na dovratku, ne želeći biti nametljiva. Kasnije će joj biti itekako drago što nije prelazila kućni prag: nekoliko sekundi kasnije, iz gostinjske sobe u prizemlju, u kojoj su spavale sestre Stillinger, prolomio se prodoran vrisak. Potom se na vratima pojavio Ross, blijed kao krpa. “Policija… Zovi policiju”, uspio je promucati prije nego što je zateturao, umalo se srušivši.


Kad je Hank Horton, lokalni predstavnik zakona, stigao u kuću, odmah mu je bilo jasno da je nekoć miran dom pretvoren u poprište okrutnog zločina – do gostinjske sobe vodilo je potočić krvi. U njoj, nepomično su ležale malene gošće, toliko unakažene da im se lica nisu ni vidjela. Mooreovi su doživjeli jednaku sudbinu, a oružje kojim je počinjen zločin, sjekira, pronađeno je u jednoj od soba.

Horton i kolege uspjeli su rekonstruirati jezivi događaj. Dokazi su ih upućivali na zaključak da je napad započeo u spavaćoj sobi roditelja, što je i logično – ubojica (ili ubojice) htjeli su prvo eliminirati najveću prijetnju. Samo Josiah Moore raskomadan je oštrom stranom sjekire, tolikom silinom da su mu oči ispale iz duplji; sve ostale žrtve do smrti su zatučene tupom. Nakon ubojstva odraslih, uslijedilo je ono djece Mooreovih, a potom sestara Stillinger. Čini se da je jedino Lena Stillinger bila budna u trenutku napada – njeno tijelo na krevetu je ležalo dijagonalno, a na rukama curice pronađene su obrambene rane. Još po nečemu je bila posebna: njena spavaćica bila je povučena prema gore, a gaćica nije imala. Istražitelji su došli do zaključka da je sirotica pretrpjela neku vrstu seksualnog napada.

Istraga je trajala godinama, a u sklopu nje ispitane su stotine sumnjivaca, od lokalnih skitnica do ranije nedodirljivih uglednika. Pažnju detektiva osobito je privukao putujući propovjednik George Kelly, Englez koji je – gle slučaja – baš 9. lipnja stigao u Villiscu. Da stvar bude zanimljivija, bio je u crkvi u trenutku kad i Mooreovi te sestre Stillinger, a grad je napustio nedugo nakon što su tijela pronađena. Nadalje, izgledao je i ponašao se čudno, a iza njega je bilo nekoliko optužbi za seksualne delikte – mahom se radilo o pokušajima nagovaranja djevojaka da mu poziraju gole…. Vrlo mladih djevojaka, katkad i djevojčica poput Lene Stillinger.

Punih pet godina, istražitelji su skupljali dokaze protiv njega, a potom ga uhitili. Premda je priznao osmerostruko ubojstvo, na sudu je oslobođen krivnje. Pokazalo se, naime, da je priznao nakon višesatnog ispitivanja, prilikom kojeg nije jeo ni spavao, da bi potom priznanje povukao. Osim toga, isplivao je podatak o njegovoj mentalnoj bolesti i sklonosti fabriciranju, a nikakvi detalji o ubojstvu nisu mu bili poznati.

Sljedeći sumnjivac bio je uistinu “krupna riba”. Radilo se o najbogatijem stanovniku Villisce, biznismenu i senatoru Iowe Franku Jonesu. Za razliku od “munjenog” svećenika, ovaj je imao motiv za zločin – osvetu. Da budemo precizniji, dvostruki motiv. Josiah Moore, njegov bivši djelatnik, navodno ga je zeznuo prilikom sklapanja unosnog posla, a šuškalo se i da je spavao s njegovom snahom: za čovjeka Jonesova položaja, takav skandal mogao je značiti kraj političke karijere. Postojao je samo jedan problem – Jones je imao alibi… Baš kao i William “Blackie” Mansfield, nasilnik koji je katkad za njega obavljao sitne poslove. Teorija da mu je Jones platio da umjesto njega zakrvavi ruke pala je u vodu – na dan okrutnog ubojstva uopće nije bio u gradu.

Bez novih tragova, istraga je završila u slijepoj ulici. Mnogi vjeruju da je zločin počinio serijski ubojica koji je putovao po Americi – u mnogim gradovima, tih su godina pronađene osobe zatučene sjekirom u vlastitim domovima, a jedan detalj u većini se slučajeva ponavljao: na prozore su bile navučene plahte, kako znatiželjnici ne bi mogli viriti s ceste, a otisci prstiju nisu pronađeni, vjerojatno zbog činjenice da je počinitelj nosio rukavice. Tako je bilo i u kući Mooreovih.

Kobna nekretnina tijekom godina je promijenila nekoliko vlasnika, da bi 1994. bila pretvorena u turističku atrakciju. Za 428 dolara po noći, znatiželjnici su mogli prespavati u njoj te “uživati” u paranormalnim iskustvima poput slabašna dječjeg plača ili dame u bijelom – po svoj prilici duha gospođe Moore – koji u sitnim jutarnjim satima lebdi po prostorijama nekadašnjeg doma. Dakako, bile su to besmislice izmilšjenje za izvlačenje love naivnih posjetitelja… A onda se dogodilo nešto uistinu čudno.

U studenom 2014. godine, jedan od posjetitelja, 37-godišnji Robert Steven Laursen, pronađen je u sobi u kojoj je odsjeo, s nožem u prsima. Srećom, na vrijeme je dopremljen u bolnicu i operiran, što mu je spasilo život. Pokazalo se da si je tešku ozljedu zadao sam, i to oko 12 i 45 – u vrijeme kad je, prema procjenama onodobnih istražitelja, počeo masakr u domu Mooreovih! Laursen se u potpunosti oporavio, no o razlozima koji su ga nagnali na pokušaj samoubojstva – ako se o tome uopće radilo – rezolutno je odbio govoriti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari