Red primata, sisavaca kojima pripadaju majmuni i ljudi, razvio se početkom kenozoika, prije pedset i šest milijuna godina. Prvi predstavnici reda bili su maleni polumajmuni, ne veći od šumske rovke. Imali su dugačke repove i šiljaste pandže, pomoću kojih su se s lakoćom premještali po drveću.
S vremenom su neki od njih počeli napredovati, odnosno odbacivati pandže te razvijati osjetila i prihvatni rep, kao i okretni palac kojim su se mogli brzo i spretno uhvatiti za granu. I mozak im je postajao razvijeniji, osobito dio povezan s vidom. Primati su, naime, prva živa bića koja su razvila “stereoskopski” vid, objedinjujući informacije koje su dolazile od očiju i koje je mozak zatim obrađivao. Trodimenzionalni vid omogućio im je da precizno izračunaju udaljenost između grana stabala te izoliraju sliku ploda na grani od ostalih dijelova šume.
U oligocenu te kasnije u miocenu, neki su se primati razvili u prve vrste čovjekolikih majmuna, koji su imali posebnu anatomsku građu: udove prilagođene za kretanje po drveću, četiri prihvatne šake, kratnu njušku, zube prilagođene raznovrsnoj prehrani, čeono smještene oči te izvanredan sluh. Ti majmuni počeli su živjeti u brojnim skupinama, iskazujući brigu za mladunce. Mozak je postao veći i bolje strukturiran, omogućujući lakše snalaženje u krizi okoliša, odnosno nestanku prašuma te posljedičnom smanjenju staništa.
Prinuđeni da se spuste na zemlju, neki su čovjekoliki majmuni počeli zauzimati poluuspravno držanje, te prevaljivati kraće udaljenosti na dvije umjesto na četiri noge, koristeći prednje udove za nabavu i prijenos hrane. Usvajanje dvonožnog položaja temeljna je etapa u pojavi prvih hominida.
Red primata razvio se u više smjerova – od nekih grana ovog “drveta” razvili su se današnji majmuni, dok se iz drugih grana razvila ljudska vrsta. Kao “rođaci”, majmun i čovjek imaju jednoga zajedničkog pretka. Kad su se dvije vrste razdvojile, pitanje je oko kojeg su se vodile brojne polemike. Prema novim spoznajama, to se dogodilo prije pet milijuna godina.
Piše: Lucija Kapural
