Feničani, narod koji je u antičko doba nastanjivao područje današnjeg Libanona te dijelove Sirije i Izraela, izvorno su bili poljodjelci. O tome svjedoči pronalazak gotovo tri tisućljeća stare vinske preše na lokalitetu Tell-el Burak u Libanonu. Stručnjaci pretpostavljaju da su ovu naseobinu, omeđenu debelim terasastim zidovima, utemeljili predstavnici viših slojeva feničkog društva, kao ispostavu za opskrbu obližnjega grada Sidona agrikulturnim proizvodima. Izvrsno očuvana preša sastoji se od pravokutnog bazena za gnječenje, okruženog zidom od klesanog kamena. Feničani su se, pri gradnji bazena, koristili gipsom pomiješanim s vapnom i fragmentima zdrobljene keramike. To je materijal izvrske kakvoće, pa nije čudno što je odolio zubu vremena. Ovakva zdanja bila su iznimno čvrsta i stabilna, a uz to vodootporna.
Istraživanja su pokazala su da je uzgoj grožđa bio jedna od najvažnijih, ako i ne najvažnija grana poljoprivrede u toj regiji. Postoje dokazi da su Feničani koristili vino u religijskim ceremonijama, a brojne amfore, pronađene na lokaciji, svjedoče o živahnoj trgovini ovim nektarom.
Feničani, pioniri vinogradarstva, postali su važna trgovačka sila Mediterana kad su se, osim poljodjelstvom, počeli baviti pomorstvom i ribarstvom. Mnoga iskustva preuzeli su od Egipćana i Krećana, no upravo oni su zapamćeni kao prvi narod koji je organiziranom pomorskom djelatnošću zahvatio čitavo područje Sredozemnog mora. Kako su uz to živjeli na geografskom čvorištu, gdje su se stjecali politički i kulturni utjecaji Mezopotamije, Egipta i Krete, na njemu se počela razvijati trgovina širih razmjera.
Piše: Lucija Kapural
