Vjerujemo da ste gotovo svi čuli za Erin Brockovich, koju malo s visoka znaju nazivati “aktivisticom s dekolteom” zbog specifičnog načina odijevanja, koji često više otkriva nego skriva. Kada su je svojevremeno pitali je li se doista odijevala na način prikazan u filmu, odgovorila je da je to u potpunosti točno. No, dodala je i sasvim u svom stilu da nikada knjigu ne treba suditi po koricama. Ukoliko vas zanima slučaj koji je proslavio Erin, kao i što danas radi i kako žive stanovnici Hinkleya, zavirite u tekst koji slijedi.
Film kao “vjetar u leđa”
Erin Brockovich postala je poznata zahvaljujući angažiranosti u jednom od prvih i najpoznatiji slučajeva onečišćenja vode, a koji je u središte pozornosti svjetske javnosti, barem na kratko, doveo malu zajednicu Hinkley u pustinji Mojave na jugu Kalifornije. Erin, na iznenađenje mnogih, potječe iz obrazovane obitelji, otac joj je bio inženjer, a majka novinarka. Kako iza sebe Erin ima tri propala braka i troje djece okolina joj nikada nije bila sklona. Erin je prije početka rada na ovom slučaju bila nezaposlena i izgubila je parnicu od koje je očekivala odštetu. Zbog nezavidne financijske situacije zatražila je pomoć u pronalaženju posla od svog odvjetnika. Odvjetnik ju je zaposlio u svojoj tvrtki i ona je ‘švrljajući’ po registratorima našla na slučaj vezan uz kompaniju Pacific Gas&Electric (PG&E). Rad na slučaju je započela 1991., a u tom trenutku nije imala nikakvog pravnog, medicinskog ili znanstvenog obrazovanja.
Svjesno zagađivanje tla i vode
Od sredine 20. stoljeća poduzeće PG&E je na području Hinkleya instaliralo kompresorske stanice, koje su postale dio transkalifornijskog sustava prijenosa prirodnog plina cjevovodima. Tvrtka je od početka svjesno koristila kemikaliju poznatu kao šesterovalentni krom, kako bi spriječili stvaranje korozije u rashladnim tornjevima. Ovi tornjevi služe za hlađenje komprimiranog plina dok se otpadna voda odlaže u spremnicima koji u ovom slučaju nisu bili izolirani, što je dovelo do prodiranja kemikalije u podzemlje. Iako je kompanija znala za kontaminaciju tla i vode, o tome je “mudro” šutjela. Erin se prisjeća svojih početaka rada na terenu kada je uočila da tamošnji stanovnici imaju problema s zdravljem, neki su bolovali od astme, drugi osipa, treći neobičnih bolova u zglobovima i drugog. Ona sama kaže da joj je sve to bilo čudno i što je više bila na terenu postavljala je sve više pitanja, koja su je dovela do poražavajućeg odgovora. Otkrila je da je u vodovodu prisutan kancerogeni šesterovalentni krom. Nakon testiranja tamošnjeg stanovništva pokazalo je da je riječ o genotoksičnoj supstanci jer su svi stanovnici zajednice imali u svojoj DNA strukturi krom 6.
Tragičan slučaj obitelji Walker
Roberta Walker živjela je u toj malenoj zajednicu od 1976. do 1992. Kada je tu stigla to je bila ugodna sredina u kojoj je planirala ostati “zauvijek”. Međutim ubrzo su djeca počela pokazivati zdravstvene probleme. Sve je počelo s krvarenjima iz nosa, a ona su postajala sve učestalija i intenzivnija. Sama je Roberta imala nekoliko operacija želuca i dojki. Djevojčicama su odstranjenje maternice dok je suprug obolio od raka testisa. Brockovich je postala ključan pokretač slučaja protiv PG&E kompanije jer je ustvrdila da je tvrtka svjesno zataškavala kontaminaciju. Godine 1996. slučaj je “riješen” nagodbom kojom je kompanija morala platiti odštetu tužiteljima od 333 milijuna dolara, što je do tada bila najveća plaćena tužba od strane neke kompanije. Po ovom je slučaju snimljen i film čije je prikazivanje počelo 2000., a za njega je Julia Roberts 2001. nagrađena Oskarom za najbolju glumicu.
Razlika između filma i stvarnosti
Erin kaže da je film 98 posto istinit. Međutim, unatoč tome film nije dao stvarne podatke o iznosima koje su dobile obitelji koje su tužile kompaniju. Malo je poznato da je odvjetnička tvrtka dobila više od 133 milijuna dolara, a sama Brockovich 2 milijuna. Šezdeset tužitelja je, u međuvremenu, preminulo. Tri desetljeća kasnije, Brockovich je ponovno posjetila ovu zajednicu i susrela se sa stanovnicima koji kažu i dalje trpe posljedice onečišćenja. Mnogi su stanovnici napustili Hinkley zabrinuti za svoje život, a ostalo je nekoliko stotina tvrdokornih stanovnika. Broj stanovnika se toliko smanjio da je New Yorke Times prozvao Hinkley “gradom duhova”. Jedna od stanovnica koja je odlučila ostati u Hinkleyu je i Penny Harper. Ona je kupila 1974. deset hektara zemlje na tom području. Penny smatra da ovdje nije samo problem u kromu 6 već i u arsenu i uranu. Na pitanje zašto ne želi otići kaže da nema previše izbora jer je cijeli planet ionako zagađen.
Kompanija PG&E još je uvijek u Hinkleyu
Od 1996. kompanija PG&E radi na zadržavanju i čišćenju podzemne vode. Jedna od metoda uključuje pretvaranje vode zagađene šesterovalentnim kromom u manje otrovnu vodu razine trovalentnog kroma, što podrazumijeva ubrizgavanje malih količina etanola u podzemne vode. Čišćenje podzemnih voda traje više desetljeća i još uvijek je u tijeku i nitko ne zna koliko će biti potrebno da se smanji razina otrova u podzemnim vodama. Nažalost Hinkley nije izolirana priča. To zorno prikazuje “svjež primjer iz Flinta u Michiganu, gdje je kriza započela 2014., kada je grad počeo uzimati vodu iz rijeke Flint, bez odgovarajućeg tretmana pročišćavanja vode. Ova je voda bila zagađena olovom. Stanovnici su se žalili na osip i gubitak kose, a slučaj je došao u središte pozornosti već 2015. Iduće godine proglašeno je izvanredno stanje. Iste godine počeo je projekt zamijene olovnih cijevi koji traje i danas. U kolovozu 2020. američka savezna država Michigan složila se platiti žrtvam iz Flinta 600 milijuna dolara odštete.
Laži kompanije PG&E
Vratimo se na tvrtku PG&E koja je kupila nekretnine i imovinu onih koji su htjeli otići, a do sada je očistila, prema njihovim riječima, 70 posto onečišćenja. Uprava tvrdi iduće: “Predani smo raditi ono što je ispravno za zajednicu Hinkley i bit ćemo ovdje dok ne završimo posao”. Ova njihova tvrdnja je ironična jer je “zahvaljujući” njihovom djelovanju zajednica danas pretvorena u pustoš. Njihov navod da će biti ovdje dok ne završe posao je nedorečen, jer se ne navodi što pod time podrazumijevaju, je li to do trenutka dok ne očiste prostor ili se ne iscrpe zalihe prirodnog plina. Kompanija koja svjesno ‘mulja’ javnost jednostavno gubi kredibilitet.
Erin danas
Film je imao pozitivan i negativan utjecaj na život Erin Brockovich. Novac pomaže, Erin je svakako pomogao, ali nije spriječio razorno djelovanje šesterovalentnog kroma na ljude, kao i na tamošnju floru i faunu. Brockovich je zahvaljujući zarađenim sredstvima i novo stečenoj slavi dobila dodatnu motivaciju i mogućnost za svoj daljnji angažman za ono što smatra važnim i pravednim. Ona je nakon ovog slučaja pokrenula vlastitu konzultantsku tvrtku kako bi se nastavila zalagati za stvari koje su globalno važne. Erin upozorava da se Hinkley događa svugdje i stalno. Prema Erin 200 milijuna Amerikanaca izloženo je vodi upitne kvalitete. Brockovich kaže da je frustrirana načinom na koji se kemikalije puštaju na tržište bez temeljitog proučavanja. Trenutačno se bavi otrovnom kemikalijom poznatom kao perfluorooktanska kiselina (PFAS) koja se teško može ukloniti, a poznata kao teflonska kemikalija koja ne samo da se ne razgrađuje već se nakuplja u tijelima ljudi i životinja diljem svijeta. Problem je što se ta kemikalija koristi svuda u tekstilnoj, kožarskoj industrija, proizvodnji papira i drugom; i ona je, prema mišljenju Erin, zbog svoje kancerogenosti i masivne upotrebe azbest br. 2. Ova kemikalija se povezuje s neplodnošću muškaraca i žena, a mnogi se danas pitaju je li ovakav površan pristup kemikalijama ujedno početak našeg kraja. Erin je nedavno objavila knjigu nazvanu “Superman ne dolazi: Naša nacionalna kriza s vodom i što mi kao ljudi možemo učiniti po tom pitanju” (Superman’s Not Coming: Our National Water Crisis and What We the People Can Do About It ) u kojoj odašilje snažnu poruku da nam nitko neće pomoći do nas samih. Unatoč crnim prognozama Erin je optimistična.
Optimistična Erin
Agencija za zaštitu okoliša (EPA) pokazuje da su svjetska industrijska postrojenja za 2019. godinu prijavila 3,4 milijarde kilograma otpada ispuštenog u zrak, zemlju i vodu od čega čak 80 0000 kemikalija nije temeljito ispitano po pitanju utjecaja na zdravlje i okoliš. Pitanje je što je s neprijavljenim emisijama kojih je vjerojatno znatno više. Voljeli bismo dijeliti optimizam Erin Brockovich, ali kako za sada vlade vodećih država svijeta nisu adekvatno reagirale na globalnu klimatsku krizu usko povezanu s onečišćenjem, nismo sigurni možemo li dijeliti njezin pozitivan pogled na budućnost.
Piše: Sonja Kirchhoffer
