Erin Brockovich: Razlika između filma i stvarnosti i što je bilo nakon što je strpala dva milijuna dolara u džep

Vjerujemo da ste gotovo svi čuli za Erin Brockovich, koju malo s visoka znaju nazivati “aktivisticom s dekolteom” zbog njezinog specifičnog načina odijevanja, koji često više otkriva negoli skriva. Kada su je pitali je li se ona doista odijevala na način kako je to u filmu prikazano, odgovorila je da je to u potpunosti točno. No, u svom stilu nadodala je da nikada knjigu ne sudi po koricama i da savjetuje i druge da slijede njezin primjer. Ukoliko vas zanima slučaj koji je proslavio Erin, kao i što je bilo kasnije s glavnom protagonisticom, kao i stanovnicima Hinkleya, pročitajte tekst koji smo za vas danas pripremili.

Film kao “vjetar u leđa”

Erin Brockovich postala je poznata zahvaljujući svojoj angažiranosti u jednom od prvih i najpoznatiji slučajeva onečišćenja vode, a koji je u središte pozornosti, barem na kratko, doveo malu zajednicu Hinkley u pustinji Mojave na jugu Kalifornije. Erin, na iznenađenje mnogih, potječe iz visoko obrazovane obitelji, otac joj je bio inženjer, a majka novinarka. Kako iza sebe Erin ima tri propala braka i troje djece uvijek je bila na meti osude svoje okoline. Dodatan problem s kojim se Erin suočila, prije negoli je počela raditi na slučaju koji ju je proslavio, je i to što je bila nezaposlena te je izgubila parnicu od koje je očekivala odštetu. Zbog svoje nezavidne situacije zatražila je pomoć u pronalaženju posla od svog odvjetnika. Odvjetnik ju je zaposlio u svojoj tvrtci i ona je ‘švrljajući’ po registratorima našla na malo poznat slučaj protiv kompanije Pacific Gas&Electric (PG&E). Posao na slučaju je započela 1991., pri čemu nije imala nikakvog pravnog, medicinskog ili znanstvenog obrazovanja.

Svjesno zagađivanje tla i vode 


Od sredine 20. stoljeća poduzeće PG&E je na području Hinkleya instaliralo kompresorske stanice, koje su postale kao dio transkalifornijskog sustava prijenosa prirodnog plina cjevovodima. Oni su od početka svjesno koristili kemikaliju poznatu kao šesterovalentni krom, kako bi spriječili stvaranje korozije u rashladnim tornjevima koji služe za hlađenje komprimiranog plina dok se otpadna voda odlagala u neizoliranim spremnicima, što je dovela do njezina prodiranja u podzemlje. Iako je kompanija znala za kontaminaciju tla i vode o tome je “mudro” šutjela. Erin se prisjeća svojih početaka rada na terenu kada je uočila da svi tamošnji stanovnici imaju problema s zdravljem, neki su bolovali od astme, drugi osipa, treći neobičnih bolova u zglobovima i drugog. Ona sama kaže da joj je sve to bilo čudno i što je više bila na terenu nametalo joj se sve više pitanja, koja su je dovela do stvaranja dijelova slagalice, a koju je uz predan rad složila. Njezino istraživanje pokazalo je da je u vodovodu bio prisutan šesterovalentni krom, koji je kancerogen i uzrokuje rak i druge zdravstvene probleme. Nakon testiranja tamošnjeg stanovništva pokazalo je da je definitivno riječ o genotoksičnoj supstanci jer su stanovnici zajednice imali u svojoj DNA strukturi krom 6.

Tragičan slučaj obitelji Walker

Roberta Walker živjela je u toj malenoj zajednicu od 1976. do 1992. Kada je njezina obitelj tu stigla to je bila, kažu, ugodna sredina u kojoj su planirali ostati “zauvijek”. Međutim njihova su djeca u ranoj dobi počela imati zdravstvene probleme, koji su počeli s krvarenjima iz nosa. Krvarenja su bila učestala i intenzivna. Sama je Roberta imala nekoliko operacija želuca i dojki. Objema kćerima su odstranjenje maternice dok je suprug dobio rak testisa. Brockovich je postala ključan pokretač slučaja protiv PG&E kompanije jer je ustvrdila da je tvrtka svjesno zataškavala kontaminaciju. Godine 1996. slučaj je “riješen” nagodbom kojom je kompanija morala platiti odštetu tužiteljima od 333 milijuna dolara, što je do tada bila ikada najveća plaćena tužba od strane neke kompanije. Po ovom je slučaju snimljen i film čije je prikazivanje počelo 2000., a za njega je Julia Roberts 2001. nagrađena Oskarom za najbolju glumicu.

Razlika između filma i stvarnosti

Erin kaže da je film 98% istinit. Međutim, unatoč tome film nije dao stvarne podatke o iznosima koje su dobile obitelji koje su podigle tužbe. Malo je poznato da je odvjetnička tvrtka dobila više od 133 milijuna dolara, a sama Brockovich 2 milijuna. Šezdeset tužitelja je, u međuvremenu, preminulo. Tri desetljeća kasnije, Brockovich je ponovno posjetila ovu zajednicu i susrela se stanovnicima koji kažu i dalje trpe posljedice onečišćenja. Mnogi su stanovnici napustili Hinkley zabrinuti za svoje život, no ipak ostala je nekolicina tvrdokornih stanovnika koji su još uvijek tamo, njih 300 do 400. Broj stanovnika se toliko smanjio da je New Yorke Times prozvao Hinkley “gradom duhova”. Jedna od stanovnica koja je odlučila ostati u Hinkleyu je i Penny Harper. Ona je kupila 1974. deset hektara zemlje na tom području. Živjela je ovdje sa svojim psom koji je u međuvremenu umro od tumora. Ona smatra da ovdje nije samo problem u kromu 6 već i u arsenu i uranu. Ne želi otići jer vjeruje da nema previše izbora, sviđa joj se tu, a kako vidi naš je cijeli planet zagađen zbog čega ostaje gdje je.

Kompanija PG&E još je uvijek u Hinkleyu

Od 1996. kompanija PG&E radi na zadržavanju i čišćenju podzemne vode. Jedna od metoda uključuje pretvaranje vode zagađene šesterovalentnim kromom u manje otrovnu vodu razine trovalentnog kroma, što podrazumijeva ubrizgavanje malih količina etanola u podzemne vode. Čišćenje podzemnih voda traje 30 do 40, a možda i pedeset godina, nitko to još sa sigurnošću ne može predvidjeti. Nažalost Hinkley nije izolirana priča. To zorno prikazuje “svjež primjer iz Flinta u Michiganu, gdje je kriza započela 2014., kada je grad počeo uzimati vodu iz rijeke Flint, bez odgovarajućeg tretmana pročišćavanja vode. Ova je voda bila zagađena olovom iz cijevi. Stanovnici su se žalili na osip i gubitak kose, a to je pitanje u središte pozornosti došlo 2015. Već je iduće godine proglašeno izvanredno stanje. Iste godine počeo je projekt zamijene olovnih cijevi koji traje i danas. U kolovozu 2020. američka svezna država Michigan složila se platiti žrtvama 600 milijuna dolara odštete.

Laži kompanije PG&E

Tvrtka PG&E je kupila nekretnine i imovinu onih koji su htjeli otići, a do sada je očistila, prema njihovim riječima, 70% onečišćenja. Oni demagoški navode iduće: “Predani smo raditi ono što je ispravno za zajednicu Hinkley i bit ćemo ovdje dok ne završimo posao”. Ova njihova tvrdnja je ironična jer je “zahvaljujući” njihovom djelovanju ova zajednica danas pretvorena gotovo u pustoš. Njihov navod da će biti ovdje dok ne završe posao je nedorečen, jer se ne navodi što pod time podrazumijevaju, je li to do trenutka dok ne očiste prostor ili se ne iscrpe zalihe prirodnog plina. Kompanija koja svjesno ‘mulja’ javnost jednostavno gubi kredibilitet.

Erin danas

Film je imao pozitivan i negativan utjecaj na život Erin Brockovich. Novac pomaže, Erin je svakako pomogao, ali nije spriječio razorno djelovanje šesterovalentnog kroma na ljude, kao i na tamošnju floru i faunu. Brockovich je zahvaljujući zarađenim sredstvima i novo stečenom statusom, koji joj je donio i film, dobila dodatnu motivaciju i mogućnost za svoj daljnji angažman za ono što smatra pravednim. Ona je nakon ovog slučaja pokrenula vlastitu konzultantsku tvrtku kako bi nastavila zalagati se za stvari koje misli da su važne. Erin još upozorava da se Hinkley događa svugdje i stalno. Prema Erin 200 milijuna Amerikanaca izloženo je vodi upitne kvalitete. Brockovich kaže da je frustrirana načinom na koji se kemikalije puštaju na tržište, a onda tek kasnije proučavaju, premda se nekada niti ne testiraju. Trenutačno se bavi otrovnom kemikalijom poznatom kao perfluorooktanska kiselina (PFAS) koja se teško može ukloniti, a poznata kao teflonska kemikalija koja ne samo da se ne razgrađuje već se nakuplja u tijelima ljudi i životinja diljem svijeta. Problem je što se ta kemikalija koristi svuda u tekstilnoj, kožarskoj industrija, proizvodnji papira i drugom; i ona je, prema mišljenju Erin, zbog svoje kancerogenosti i masivne upotrebe azbest br. 2. Ova kemikalija se povezuje s neplodnošću muškaraca i žena, zbog čega se mnogi pitaju je li početak upotrebe neispitanih kemikalija ujedno početak našeg kraja. Erin je nedavno objavila knjigu nazvanu “Superman ne dolazi: Naša nacionalna kriza s vodom i što mi kao ljudi možemo učiniti po tom pitanju” (Superman’s Not Coming: Our National Water Crisis and What We the People Can Do About It ) u kojoj odašilje snažnu poruku da nam nitko neće pomoći doli nas samih. Unatoč crnim prognozama Erin je optimistična.

Optimistična Erin

Agencija za zaštitu okoliša (EPA) pokazuje da su svjetska industrijska postrojenja za 2019. godinu prijavila 3,4 milijarde kilograma otpada ispuštenog u zrak, zemlju i vodu pri čemu čak 80 0000 kemikalija nije temeljito ispitano glede utjecaja na zdravlje i okoliš. Pitanje je što je s neprijavljenim emisijama kojih je vjerojatno znatno više. Voljeli bismo dijeliti optimizam Erin Brockovich, ali kako za sada vlade vodećih država svijet nisu adekvatno reagirale na globalnu klimatsku krizu usko povezanu s onečišćenjem, a koja prijeti apsolutno svima na ovom planetu, nismo sigurni možemo li dijeliti njezin pogled na budućnost.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari