Konzervativci ga nazivaju besramnim psovačem, ovisnikom i bludnikom, riječju, moralnom rak ranom američkog društva. Borci za ravnopravnost prozivaju ga pak zbog homofobije i mizoginije, tendenciozno iščitavajući njegove tekstove kao govor mržnje. Na početku karijere, kad se pokušavao probiti u branši nad kojom su monopol imali crni glazbenici, napadan je i zbog boje kože: o njemu su posprdno pričali kao o “snjegoviću hip-hopa”. Ništa od navedenog nije ga spriječilo da se upiše u povijest kao najprodavaniji glazbeni umjetnik dvadesetog stoljeća. Premda tvrdnja da Eminem nije svetac svakako stoji (“Nemojte se drogirati, ne budite nasilni, ne odlazite u krevet s prostitutkama – prepustite to meni!” njegova je čuvena izjava), treba naglasiti da većina spomenutih epiteta koji se vežu uz njegovo ime počiva na nerazumijevanju. Njegovi stihovi možda su mračni, no takva su bila i iskustva koja su odmalena oblikovala njegove svjetonazore. Beskompromisna iskrenost, kombinirana s vještinom slaganja rima i osvježavajućim smislom za humor, učinila ga je glazbenom ikonom današnjice.
Neotvorena pisma
Marshall Bruce Mathers III. rođen je 1972. godine u St. Josephu, predgrađu Kansas Cityja. Njegovoj majci Debbie bilo je samo petnaest godina kad se udala za Marshalla Brucea Mathersa II., povremenog hotelskog djelatnika i stalnog pijanicu. Dječak nikada nije upoznao oca, štoviše, nije ga vidio niti na fotografiji: čim mu je Debbie saopćila da čeka dijete, odmaglio je u vidu lastina repa. Majka, i sama dijete, nije bila dorasla odgovornosti koju nosi roditeljstvo. Seljakala se s malim Marshallom od nemila do nedraga, tražeći i gubeći desetke loše plaćenih poslova. Nestabilna i psihički nezrela, dvogodišnjeg sina ostavila je očevim rođacima, što joj ovaj nikada neće oprostiti.
Po njega se vratila tek nekoliko godina kasnije, nakon što su joj rođaci saopćili da o malom niti mogu niti žele više brinuti. Nastavili su se seliti, potucali se po bijednim stanovima i improviziranim smještajima, doživljavajući da ih stalno izbacuju zbog neplaćenih stanarina. Zbog takvog načina života, Marshall nije uspijevao pronaći prijatelje. U više navrata pisao je ocu, očekujući od njega pomoć, ali su se sva pisma vraćala neotvorena. “Ne volim se sjećati djetinjstva”, priznaje glazbenik. “Moja majka nikad nije uspjela zadržati posao. Od jutra do mraka gutala je pilule, zalijevajući ih litrama i litrama viskija. S otrcanog naslonjača ustajala je samo kad mi je trebala, onako iz čista mira, prilijepiti šamar”.
Devet dana kome
Kad se Debbie napokon skrasila u predgrađu Detroita, dječak je naivno vjerovao da će stvari krenuti nabolje. Koliko se prevario, ubrzo će saznati. Četvrt u kojoj su se nastanili bila je problematična. Susjedstvo su činili ljudi koji su, jednako kao oni, jedva spajali kraj s krajem. Svi su, na ovaj ili onaj način, bili upleteni u preprodaju droge, koja je često predstavljala jedini izvor prihoda. Jednom prilikom Marshall je upao u uličnu tučnjavu dvaju sukobljenih bandi dilera, iz koje ga je u posljednjem trenutku spasio vozač kamiona, koji je slučajno prolazio naseljem. Dječak je dobio nekoliko teških udaraca u glavu, zbog čega je punih devet dana bio u komi.
Kad se, sav u zavojima, vratio u školu, vršnjaci su ga nesmiljeno zafrkavali. “Što je, mlakonjo, ne znaš se ni obraniti?!”, vikali su za njim po hodnicima. U ponižavanju mršavog dječaka prednjačio je stanoviti Angelo Bailey, školski nasilnik čija je težina uvelike nadmašivala kvocijent inteligencije. “Istinski sam mrzio školu”, prisjeća se. “Profesori su me smatrali idiotom i gubitnikom, a klinci su mi pili krv jer sam bio žgoljav, siromašan i bez zaštite. Zadnji razred triput sam padao, nakon čega sam odustao od daljnjeg školovanja”.
Kao 15-godišnjak, počeo je raditi kao perač posuđa, a potom kao kuhar u opskurnoj zalogajnici “Gilbert’s Lounge”. Po povratku s posla, davao si je oduška pišući pjesme, o čemu njegova majka nije imala pojma. Bili su to stihovi puni frustracije, ogorčenosti i jada – jedina slika života kakva je mladiću bila poznata. Pod utjecajem ujaka Ronnieja, jedinog rođaka s kojim je bio blizak, Marshall se upoznao s rap i hip-hop glazbom. Po čitave dane slušao je LL Cool J-a i grupu “2 Live Crew”, a potom bi uvježbavao njihove hitove pred ogledalom. Pod umjetničkim imenom M&M, počeo je nastupati na amaterskim hip-hop natjecanjima. Bio je jedini bijelac koji se usudio stati na pozornicu, zbog čega je bio na meti crne publike. “Snjegoviću, vrati se kući!”, vikali bi mu, gađajući ga limenkama piva. Momak je, međutim, bio uporan, a zahvaljujući vještini improvizacije i ad hoc slaganja rima, s vremenom je počeo stjecati ugled na underground sceni.
Jedino svjetlo u tami
Osamnaestgodišnji Marshall zatekao se na zabavi koju je priredio njegov znanac iz kvarta. Osokoljen klupskim uspjesima, skočio je na stol i počeo izvoditi pjesmu koju je sam napisao. Kad je sišao s improvizirane pozornice, praćen gromoglasnim pljeskom, pristupila mu je dvije godine mlađa Kimberly Scott, djevojka koju je površno poznavao još iz škole. Nakon što je pohvalila njegovo glazbeno umijeće, upustili su se u živahnu raspravu. Marshall je doznao da je i Kim napustila školu prije mature te da, baš poput njega, većinu vremena pojma nema što bi sama sa sobom. Privlačnost između dvoje mladih luzera bila je trenutačna. Plavojka bujnog poprsja i izgriženih noktiju nakon nekoliko dana uselila je u bijedni podstanarski stančić Marshallove majka, što je bio začetak jedne krasne disfunkcionalne obitelji. Svađe, psovke i dijelovi namještaja svakodnevno su letjeli zrakom.
Shvativši da se njegova majka i cura slažu kao mačka i miš, Marshall je za sebe i dragu unajmio najjeftiniji stančić koji je uspio pronaći. Na Božić 1995. godine, Kim na svijet donosi djevojčicu kojoj su nadjenuli ime Hailie Jade. Marshall je počeo raditi u dvije smjene, pa čak i našao dodatan posao, ali novac koji je zarađivao ni izdaleka nije bio dovoljan za potrebe mlade obitelji. Vlasnici stanova, ako se prostori u kojima su spavali uopće tako mogu nazvati, redovito su ih izbacivali nakon mjesec-dva zbog neplaćanja stanarine. Nekoliko godina prije Hailiena prvog rođendana, Marshall je ostao bez posla. “Bio sam očajan. Hailie je bila jedino svjetlo u mome životu, a ja nisam imao novca ni da joj kupim pelene. Volio sam je kao Boga, pa me razdirala spoznaja da ću joj moći pružiti jedino onakav život kakav je meni pružila majka”, prisjeća se. U onom očaju, stigla je vijest koja je mladića umalo povukla na samo dno: njegov voljeni ujak Ronnie prislonio je cijev sačmarice pod bradu i povukao obarač. Ne videći perspektivu, počeo se kljukati tabletama za spavanje, a od ideje da i sam završi sa životom odvraćala ga je jedino pomisao na kćer.
Kako je rođen Slim Shady
Kad je čuo za emisiju koja je promovirala mlade talente hip-hopa, njegov život obasjala je slabašna zraka nade. Bez velikih očekivanja, vođen jedino nadom da će zaraditi koji dolar, prijavio se u emisiju, nastupivši prvi put pod umjetničkim imenom Eminem. Slučaj je htio da su njegovu izvedbu čula braća Mark i Jeff Bass, promotori hip-hop glazbe. Odmah su nazvali studio i pozvali Eminema na suradnju. Premda će se prometnuti u jedan od najjačih produkcijskih dvojaca u Americi, braća su u ono vrijeme bila na samom početku, s nešto polovne studijske opreme za snimanje, smještene u podrumu obiteljske kuće. “Odmah smo shvatili da je mali zlatna koka”, prisjeća se Mark Bass. “Od majke smo nažicali 1.500 dolara i snimili album”.
Eminemov prvijenac, nazvan “Infinite”, naišao je na mlak prijem. Prodan je u samo 250 primjeraka, a kritičari su ga opisali kao “neslušljiv hibrid Jay-Z-ja i Nasa”. Kim, koja se nadala kako će “ona ništarija s kojom živi” napokon početi donositi lovu u kuću, demonstrativno ga je napustila i vratila se majci. Djevojčicu je povela sa sobom, što je Eminema dotuklo. Kako bi odbjegloj nevjenčanoj supruzi dokazao da je kadar brinuti se o djetetu, uporno je sudjelovao na hip-hop duelima, izborivši uskoro pravo na redovne nastupe u showu Mauricea Malonea. Prijatelj Deshaun “Proof” Holton omogućio mu je nastupe u nekoliko klubova koji su imali pristojnu reputaciju i potaknuo ga na stvaranje sastava “D-12” (skraćeno od “Detriot Twelwe”, odnosno “Dirty Dozen”). “Dogovorili smo se da svaki član grupe odredi svoj identitet po želji. Svi su u par dana osmislili svoj alter ego, a ja sam se mučio tjednima. A onda, iz vedra neba, palo mi je napamet: bit ću Slim Shady, ulični diler, kroz čija ću usta progovoriti o okrutnom životu ulice”, priča Eminem.
Miris novca
Nakon što su momci na “Rap olimpijadi” u Los Angelesu osvojili drugo mjesto, Eminem je zapeo za oko uglednom producentu Dr. Dreu. Potpisavši za njegovu kuću “Aftermath Entertainment”, ubrzano se bacio na stvaranje novog albuma. “The Slim Shady LP”, nastao u rekordnih petnaest dana, nadmašio je sva očekivanja: prodan je u četiri milijuna primjeraka u Americi te nagrađen “Grammyjem” za najbolji rap album, a pjesme “My Name Is”, “Guilty Conscience” i “Brain Damage” mjesecima nisu silazile s vrhova top ljestvica. Slavu koja ga je zapljusnula kao poplava Eminem je dočekao nespreman. “Osjećao sam se kao da mi se u samo nekoliko sekunda na glavu sručilo milijun cigli”, slikovit je.
Međutim, istovremeno s tih “milijun cigli”, sručilo se i nekoliko milijuna dolara na njegov račun. Pretpostavljamo da je i Kim imala nekoliko milijuna razloga da se podvijena repa vrati dragome, cvileći kako je “napravila ogromnu grešku” kad ga je nogirala. Zbog obožavane kćeri, ovaj ju je primio raširenih ruku, štoviše, smjesta ju je odveo do oltara. Kad je Eminemov otac nanjušio miris novca, poslao je potomku dugačko pismo u kojem izražava žaljenje što ga je napustio. Ovaj put, on će biti taj kojem se pismo vratilo neotvoreno.
Naredni album, “The Marshall Mathers LP”, osvojit će dva “Grammyja” i ući u “Guinnessovu knjigu rekorda” kao najbrže prodavan solo album svih vremena (već u prvom tjednu razgrabljeno je gotovo dva milijuna primjeraka). Kritičari, koji su se nekoć posprdno izražavali o Eminemovu radu, nisu štedjeli na superlativima – primjerice, “New York Times” ga je proglasio “novim Presleyem”. Kao što će i kasnije biti slučaj, album je izazvao brojne kontroverzije. Eminemovi žestoki stihovi “raspalili” su po mnogima: narugao se političarima, homoseksualcima (zbog širenja govora mržnje “slučaj Eminem” dospio je čak pred američki Senat) i pop zvijezdama, a osobitu inventivnost pokazao je vrijeđajući suprugu (u pjesmi “Kim” nadjenuo joj je epitete “neradnička kučka” i “krvopija” te dubinu lirskih osjećaja sažeo u želji da je zadavi žicom za klavir) i majku (“ružna krava”, “prljava pijandura”). Prva je odgovorila brakorazvodnim zahtjevom (u kojem je navela da ju je suprug godinama zlostavljao), druga sudskom tužbom. “Sve sam pružila sinu, baš sve. Otkidala sam od vlastitih usta kako bi on imao, a sada mi ovako vraća!”, prosuzila je Debbie, procijenivši svoju duševnu bol na deset milijuna dolara. Budući da je istina bila kilometrima udaljena od njenih izjava, po nagovoru odvjetnika pristala je na izvansudsku nagodbi i zadovoljila se s bijednih 10.000 zelembaća.
Album “The Eminem Show”, prvi nosač zvuka koji je sam producirao, ponovio je uspjeh prethodnika i donio velike hitove “Cleanin’ Out My Closet”, “Without Me” i “Superman”. Na vrhuncu pjevačke slave, svestrani čovjek okrenuo se glumi. Uloga u polubiografskoj drami “Osam milja” (2002.) donijela mu je pohvale kritičara, a sjajno je prošao i soundtrack iz filma, predvođen Oscarom nagrađenom pjesmom “Lose Yourself”.
Povratak kralja
I dok je na poslovnom planu nizao trijumfe, njegov privatni život postajao je sve kaotičniji. Premda je o bivšoj supruzi imao samo riječi pokude, više je nego očito da je nikada nije izbacio iz srca. Kad ju je ugledao kako se na parkiralištu ispred jednog kluba ljubi s drugim muškarcem, Eminemu se “spustila roleta” pa je propisno “natamburao” suparnika, a potom ga odalamio drškom pištolja po glavi. Uhićen je, a ono što se odvijalo u postaji moglo bi se opisati kao nadrealno: nakon što mu je uzeo otiske prstiju, policajac ga je s ljubaznim osmijehom na licu zamolio autogram! Sudac je bio sklon pjevaču, pa mu je odredio gotovo simboličnu kaznu – godinu dana uvjetno plus društveno-koristan rad.
Stvari su krenule s lošega na gore nakon što je Proof, jedini čovjek kojeg je Eminem smatrao prijateljem, ubijen u barskoj tučnjavi. Pjevač, koji je i ranije bio sklon opijatima, sada je počeo gutati “Vicodine” kao bombone i bjesomučno šmrkati kokain. Početak pada označilo je otkazivanje europske turneje na kojoj je trebao predstaviti novi album “Encore”: njegov glasnogovornik kao razlog je naveo “sveopću iscrpljenost”, ali je svima bilo jasno “koliko je sati”. Da stvar bude gora, počeo je patiti od stvaralačke blokade, pa bi se danima mučio oko jedne pjesme. Onako pomračena uma, Eminem je zaključio da mu je bez Kim zapravo dosadno u životu, pa joj je poslao nježno pisamce. I njoj je suprugova teška šaka nedostajala, pa su odlučili “zbog malene Hailie” po drugi put uploviti u bračnu luku, da bi se, u maniri Liz Taylor i Richarda Burtona, nakon 83 dana ponovno razveli!
Nakon punih pet godina diskografske šutnje i tri boravka u klinici za odvikavanje od narkotika, Eminem 2009. izdaje povratnički album “Relapse”, kojem kritičari nisu bili osobito skloni. Godinu dana kasnije, u prodaji se našao hvaljeni “Recovery”, koji je označio istinski povratak kralja: pjesma “Love The Way You Lie”, otpjevana u duetu s Rihannom, postala je planetarni hit. Od tog trenutka, nastavio je nizati same uspjehe a poroci su, barem tako tvrdi, za njega zauvijek ostali u prošlosti.
Piše: Lucija Kapural
