Strahujemo od raznih stvari poput čudovišta i svega onoga što odstupa od neke normale. No, ako je što Drugi svjetski rat pokazao, to je da su čudovišta među nama i da imaju sasvim uobičajeno obličje sve do trenutka kada ne dođu u poziciju moći. Ukoliko Vas zanimaju takva čudovišta skrivena iza sasvim normalnih lica, pročitajte tekst koji smo danas za vas pripremili.
Napuštanje normalnog života
Elisabeth Volkenrath je prije rata radila kao frizerka dok se nije javila na primamljiv oglas za posao u državnoj službi, koji je nudio dobra i sigurna primanja, kao i stalno zaposlenje. Primjerice žene bez obrazovanja su u tvornicama tada zarađivale cifru od 76 RM (Reichsmark) dok su čuvarice u logoru mogle zaraditi i približno 185 RM, što je bilo znatno više od prosječne plaće žena tog vremena. Žene koje su se zapošljavale u logorima bile su velikim dijelom bez obrazovanja, ili su završile nekoliko razrede niže osnovne škole. Ova je služba omogućavala uspon na društvenoj ljestvici za mnoge od njih. Za posao u koncentracijskom logoru Elisabeth je obučila jedna od poznatijih logorskih čuvarica Dorothea Theodora Binz. Dorothea je, dapače, potaknula kreativnu sadističku crtu u Elisabeth i ova je ubrzo pokazala “zavidne” rezultate.
Prva radna mjesta
Nakon posla u koncentracijskom logoru Ravensbrück premještena je na zahtjevnije radno mjesto u Auschwitzu gdje je boravila od 1942. godine. Tu je upoznala svog supruga, časnika SS-a Heinza Volkenratha. Elisabeth je bila zadužena za odabir pojedinaca koji će završiti u plinskim komorama. U svom kasnijem svjedočenju rekla je da je samo prisustvovala odabiru i da nije znala njegovu svrhu.
Tifus i Auschwitz
U Auschwitzu je oboljela od tifusa, ali je uspjela nažalost mnogih svojih budućih žrtava preživjeti. Prema izjavama svjedoka znala je tući žene gumenim palicama do smrti. Navodi se da je prisustvovala i vješanjima nakon što je postala viša nadzornica ženskog logora 1944. godine. Iako je Dorothea Theodora Binz slovila za jednu od najstrašnijih logorskih čuvarica, smatra se da ju je učenica Elisabeth nadmašila. Nakon evakuacije iz Auschwitza prebačena je u Bergen-Belsen.
Uhićenje i smrt
Uhićena je s nekoliko drugih čuvarica, kada su Britanci oslobodili Bergen-Belsen u travnju 1945. Vojnici su naredili svim zaposlenicima logora da se prije napuštanja logora pobrinu za mrtva tijela, a nakon obavljenog posla su uhićene. Na suđenju je priznala da je samo povremeno znala ošamarila koju ženu, ali ništa više od toga. Logoraši su je opisali kao osobu sklonu sadizmu i uspoređivali su je sa zvijeri. Njezini pokušaji manipulacije istinom nisu joj pomogli u suđenju za ratne zločine te je pogubljena vješanjem u dobi od dvadeset i šest godina, u prosincu 1945. godine, a istu sudbinu je doživio i njezin suprug.
Piše: Sonja Kirchhoffer
