Egipćani su uzgajali i nemilosrdno žrtvovali svoje “svete” ptice!

Ibisi, ptice visoke sedamdesetak centimetara, u drevnom su Egiptu smatrani svetima. Kao takvi, bili su posvećeni bogu Mjeseca i mudrosti Thothu, koji je prikazivan s ljudskim tijelom i ptičjom glavom te, kao začetnik govora i pisma, papirusom u rukama.

Na arheološkim nalazištima diljem Egipta pronađeni su milijuni mumificiranih ibisa: nerijetko su počivali u dugačkim hodnicima katakombi, poslagani uz zidove od poda do stropa. Samo u Sakkari, nekropoli staroegipatskoga grada Memfisa, znanstvenici su otkrili gotovo dva milijuna mumija ovih ptica; na lokalitetu Tuna el-Gebel čak dvostruko više. Ono što arheologe već desetljećima kopka jest pitanje koje se logično nameće: kako su stari Egipćani uspijevali pronaći milijune tih ptica za svoje svete obrede? Najčešće prihvaćeno objašnjenje jest ujedno ono najjednostavnije – sami su ih uzgajali!

Međunarodna skupina znanstvenika nedavno je odlučila istražiti tu premisu. Uspjeli su, naime, izdvojiti mitohondrijski DNK iz tijela četrnaest ibisa, mumificiranih oko 600. godine prije Krista. Usporedili su ga s genetskim materijalom pribavljenim od ibisa iz zoološkog vrta u Kairu: pokazalo se da je genetska raznovrsnost između mumificiranih ptica bila više ili manje identična genetskoj raznovrsnosti između današnjih ptica iz zatočeništva. Time su opovrgli tezu da su ibisi u drevnom Egiptu hranjeni u velikim uzgajalištima tijekom duljeg razdoblja. Da je tome doista bilo tako, mumificirane ptice bile bi genetski puno manje raznovrsne, zbog parenja bliskih srodnika.

Premda stručnjaci nisu uspjeli riješiti misterij, odnosno dokazati kako su Egipćani nabavljali tolike silne ptičurine, iznijeli su nekoliko novih pretpostavki. Jedna od mogućnosti je da su ih uzgajali u prirodnim staništima ili na malim farmama, i to samo tijekom kraćih razdoblja, a druga da su lovili divlje ptice te ih, čim bi ih pripitomili, žrtvovali i mumificirali. Postoji i mogućnost da su ih doista uzgajali na farmama, te da su se za genetsku raznovrsnost pobrinuli uljezi, divlji ibisi koji bi u njihove nastambe banuli u potrazi za hranom, da bi se potom odlučili malo “zabaviti” sa zatočenim pticama.


Piše: Lucija Kapural

Komentari