E, nećeš, dušmanine: Američki predsjednik štapom prebio svoga neuspješnog atentatora!

Koji je američki predsjednik štapom gotovo umlatio svoga neuspješnog atentatora? Po kome je, osim po Adolfu Hitleru, poznat austrijski gradić Braunau na Innu? Koji je bijelac ponosno predvodio prvu crnačku pukovniju u Sjedinjenim Američkim Državama? Uživajte u zanimljivostima iz povijesti koje smo za vas odabrali!

Predsjednik koji se nije dao “pod zemlju”

U devetnaestom stoljeću, kao što je većini poznato, ubijena su dvojica američkih predsjednika: Abraham Lincoln (1809. – 1865.) umro je od posljedica ranjavanja u atentatu koji je na njega izvršio John Wilkes Booth u “Ford’s Theatreu” u Washingtonu, a Jamesu Garfieldu (1831. – 1881.) je, dok se sa suprugom šetao ulicama istoga grada, presudio Charles J. Guiteau, fanatični pristaša frakcije “Nepokolebljivih”. No, prvi američki državnik na kojeg je pokušan atentat bio je Andrew Jackson (1767. -1845.). Dana 30. siječnja 1835. godine, predsjednik je prisutstvovao sprovodu jednog kongresnika. Po izlasku iz zgrade Capitoll Hilla, poremećeni muškarac po imenu Richard Lawrence ispalio je u njega metak. Napadačev pištolj se, međutim, zaglavio, pa Jacksonu nije pala ni dlaka s glave. Uporan koliko i lud, atentator je iz džepa izvadio drugi pištolj, no i ovaj put mu se, nevjerojatnom slučajnošću, metak zaglavio u cijevi. Dok su okupljeni velikodostojnici paničarili kao curice, Jackson se zaletio prema nesuđenom ubojici te ga do krvi namlatio svojim štapom! Stručnjaci su kasnije utvrdili da atentator pati od deluzije da je “kralj SAD-a”, pa je ostatak života proveo u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Zanimljivo, žilavi Jackson je u mladosti preživio teško ranjavanje u dvoboju – metak mu je ostao zaglavljen u blizini srca!

Bijelac na čelu crnačke pukovnije

Američki časnik Robert Gould Shaw (1837. – 1863.), pukovnik u vojsci Unije tijekom Američkoga građanskog rata, odrastao je u abolicionističkoj bjelačkoj obitelji, pa je s ponosom prihvatio zapovjedništvo nad prvom potpuno crnačkom pukovnijom u zemlji. Štoviše, podređene je ohrabrio da odbiju plaću, sve dok ista ne bude jednaka onoj koju su primale bjelačke trupe. U srpnju 1863. godine, predvodio je svoju pukovniju u Drugoj bitci kod Fort Wagnera. Premda su njegove snage poražene, a on sam ubijen, junaštvo koje je iskazao nadahnulo je tisuće crnaca da se priključe ratu, što je u konačnici dovelo do pobjede Unije. Manje je poznato da su konfederacijski vojnici, koji su ubili Shawa, odbili predati njegovo tijelo rodbini. Umjesto toga, zakopali su ga u masovnoj grobnici s njegovim suborcima, smatrajući kako će mu nanijeti poniženje da dijeli raku s pripadnicima “niže rase”. Na kraju su sami bili posramljeni. “Ne mogu zamisliti svetije posljednje počivalište za moga sina od onoga u kojem leži s ljudima koji su se, do zadnjeg trenutka, hrabro borili uz njega”, izjavio je Shawov ožalošćeni no ponosni otac.


Brada u plamenu

Braunau na Innu, pitoreskni austrijski gradić koji se ugnijezdio šezdesetak kilometara sjeverno od Salzburga, zapamćen je kao rodno mjesto jednog od najzloglasnijih diktatora svih vremena, Adolfa Hitlera. Mnogo godina ranije, u šesnaestom stoljeću, bio je to bučan trgovački grad: smješten na desnoj pritoci Dunava, slovio je za važno središte trgovine solju. U to vrijeme, gradonačelnik mu je bio stanoviti Hans Staininger. Slovio je za stroga no pravednog čovjeka, a njegova pojava izazivala je znatiželju gdje god bi pošao: radilo se o vlasniku gotovo dva metra dugačke bradurine! Ponosan na nju, mazao ju je mirisnim pomadama te gurao u kožnu torbicu, kako mu ne bi zapinjala u hodu. Godine 1567., usred noći, grad je zahvatio strahovit požar. Pokušavajući pobjeći iz vatrene stihije, zlosretni gradonačelnik spotaknuo se o vlastitu bradu te pao niz stepenice. Slomio je vrat i ostao na licu mjesta mrtav. Pokojnikova brada spremljena je kao relikt obitelji, a od 1911. godine čuva se u bečkom “Bezirksmuseumu”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari