U zadnje vrijeme svjedoci smo kako Britanci sve više kupuju francuske dvorce koje preuređuju primarno za bogatiju englesku klijentelu. U njihovim renovacijama i pretvaranjima dvoraca u unosne poslovne objekte nikada se ne spominju duhovi. Možda smatraju da bi im sablasti bile loše za posao. Zato priče o duhovima se uglavnom vezuju uz dvorce u vlasništvu lokalnih ljudi, poput ovog dvorca u Bretanji kojega ćemo danas predstaviti, a koji služi kao privatna rezidencija, a ne poslovni objekt. Uz njega je vezano nekoliko legendi o duhovima.
Povijest vlasničkih odnosa
Dvorac Trécesson nalazi se na području francuske regije Bretanje, koja se smjestila na sjeverozapadnom dijelu zemlje. Ovo je područje zabilježeno u dokumentima iz 8. stoljeća, a obitelj Trécesson koja će izgraditi ovaj dvorac prvi puta je dokumentirana u 13. stoljeću. Ovaj dvorac je sagrađen na prijelazu iz 14. u 15. st. U prvoj polovici 15. st. došlo je do uspostavljanja bračnih veza između obitelji Trécesson i Carnéa, i dvorac je u vlasništvu izdanaka ove obitelji ostao do druge polovice 18. st. kada mijenja u više navrata vlasnike, da bi došao u posjed obitelji Prunelé, a u čijim je rukama i danas.
Duh bijele dame
Uz ovaj dvorac vezano je nekoliko legendi o duhovima. Najpoznatiji je po duhu tzv. Bijele dame. Priča kaže da je lovokradica došao na posjed obitelji Trécesson i da je tom prigodom bio svjedokom dvojice mladića koja su iskopala grob, a u koji su ugurali mladu živu djevojku u vjenčanoj haljini te ju zatrpali. Lovokradica je prema legendi o tome obavijestio grofa Trécessona koji je naredio da se grob odmah iskopa, no za djevojku je već bilo prekasno. Navodno je riječ o plemkinji čija su je braća živu zakopala sve zbog “obrane časti” jer se planirala udati za mladića koji najvjerojatnije svojim rangom nije odgovarao obitelji pa su je na dan vjenčanja odlučili živu zakopati. Priča kaže da njezin duh i danas navodno opsjeda dvorac.
Duhovi u dvorcu i izvan njega
Prema drugoj legendi u dvorcu postoji soba duhova u kojoj oni, navodno tulumare, sviraju i kartaju te se ne obaziru na posjetitelje. Treća spominje bezglavog duha koji tumara dvorcem. No to nije sve, kako se čini, duhovi se mogu susresti i u šumi oko dvorca. Prema jednoj od legendi obitelj Trécesson je svojevremeno rastavila mlade ljubavnike, mladića je poslala u križarske ratove, a djevojka je nakon njegove smrti umrla od tuge. Kako nisu pokopani u blizini jer je on život završio u Svetoj Zemlji njihov duše nisu mogle naći mir, pa navodno hodaju okolnim šumama, kao što su to činili za života.
U slučaju financijskih nevolja tu je okultni turizam
Dvorac je danas u privatnom vlasništvu i pripada grofici Prunelé tako da ga nije moguće posjetiti, ali se može lijepo vidjeti s javne ceste u blizini. Obitelj Prunelé ukoliko ikada upadne u krizu uzrokovanu zahtjevnim održavanjem dvoraca zasigurno može računati na prihode od okultnog turizma, neovisno je li ovdje samo egzistiraju zanimljive priče ili zaista postoji nešto što je nedokučivo našem umu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
