Vukovar, pitoreskni gradić koji se smjestio na utoku rijeke Vuke u Dunav, postao je simbolom junačkog otpora agresoru. No, povijest ovoga srijemskog dragulja nisu istkale samo priče o ratnim stradanjima i junačkim podvizima njegovih branitelja – područje grada u kontinuitetu je naseljeno duže od osam tisuća godina. Za vas smo odabrali pregršt zanimljivosti iz vukovarske prošlosti!
1. U razdoblju neolitika, pokazuju arheološka iskopavanja, formirane su prve trajne nastambe na ovom području. Sve tri značajnije kulture mlađega kamenog doba – starčevačka, vinčanska i sopotska – temeljile su se, naime, na sjedilačkom načinu života. Lokalni živalj je ostatke hrane zakapao u jame u zemlji, zbog zaštite od vječno gladnih štakora i ostalih glodavaca.
2. Postoje dokazi o plovidbi do Jadrana riječnim putovima u neolitiku, zbog nabavke soli: služila je za konzerviranje hrane i poboljšavanje okusa mesa. Čamci, potrebni za ovakve poduhvate, izrađivani su od jednoga komada drva. Tehnika je bila poprilično osebujna: užareno kamenje stavili bi na drvo, da ga polagano progori i izdubi, a potom bi dno čamca rezbarili.
3. Neolitički alati izrađivani su od poliranog kamena te životinjskih rogova i kostiju, a sjekire su proizvođene serijski, pomoću kalupa u koje se lijevao metal za više njih.
4. Vučedolska kultura, eneolitička kultura trećeg tisućljeća prije Krista, nazvana je po nalazištu Vučedolu na Dunavu kraj Vukovara (“dunavska Troja”). Njeni nositelji svoja su naselja smještali na visokim prapornim terasama, uz rijeke ili na obroncima brda. Većina je bila utvrđena palisadama ili vodenim opkopima. U kasnoj fazi prevladavaju sojenička naselja, a povremeno su se koristile i špilje. Nastambe su podizane od kolaca i šiblja oblijepljenih ilovačom, a bile su opremljene ognjištem i malim kućnim žrtvenicima.
5. Možda najzanimljivije obilježje vučedolske kulture bila je keramička proizvodnja. Čudesno lijepo posuđe sjajne crne površine bilo je ukrašeno urezivanjem geometrijskih oblika te upotpunjeno bijelom, žutom ili crvenom inkrustacijom. Zdjele na četiri nožice, amfore s uskim vratovima, trbušasti vrčevi s ručkom i jajoliki lonci neki su od otkopanih artefakta. Svakako valja spomenuti i čuvenu Vučedolsku jarebicu, keramičku posudu koja je postala jednim od najprepoznatljivijih simbola Vukovara. Modelirana je u obliku te ptice (da, stručnjaci su zaključili kako je riječ o jarebici a ne o golubici!), između 2800. i 2400. godine prije Krista, a pronađena je 1938. Arheolozi su isprva smatrali da je služila kao posuda za piće, no kasniji dokazi upućuju na zaključak da je imala kultnu namjenu, kao neka vrsta kadionice. Još impresivniji je vučedolski Orion, koji se smatra najstarijim indoeuropskim kalendarom.
6. Zanimljivo, Vučedolci su prvi na europskom tlu proizvodili pivo… Odnosno, nešto slično pivu. Bilo je, naime, kašaste teksture, a ispijalo se kroz trske s Dunava.
7. U osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista, Rimljani su izbili na Dunav. Podigli su brojne utvrde, kao granicu (limes) prema barbarskim plemenima, a uz Dunav je vodila njihova važna cesta. Došljaci su isušivali močvare i sadili prve vinograde. Najznačajniji rimski lokaliteti na ovom području su Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Nakon propasti rimske civilizacije, uslijedila je velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija. U to vrijeme, ovdje se naseljavaju Hrvati.
8. U srednjem vijeku, Vukovar je bio sjedište prostrane Vukovske županije, koja se prvi put spominje 1220. kao “Comitatus de Wolcou”. Na desnoj obali Vuke, na području današnjega samostana sv. Filipa i Jakova, nalazila se kraljevska utvrda castrum Walkow. Sazdana je od opeke, između dvanaestog i četrnaestog stoljeća. Podno nje razvilo se naselje, kojem je herceg Slavonije Koloman 1231. godine dao povlastice slobodnoga kraljevskog grada. U istom stoljeću, na lijevoj obali Vuke oblikovalo se trgovište Varoš.
9. Do četrnaestog stoljeća, grad je u sačuvanim pisanim dokumentima zabilježen kao “Walco”, “Vlcou”, “Volkow”, “Walko”, odnosno hrvatski “Vukovo”, a potom se sve češće spominje madžarska varijanta imena grada, “Wolcowar”. U to je vrijeme, naime, Hrvatska bila u državnopravnoj zajednici s Ugarskom.
10. Pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog, Turci su 1526. godine zauzeli sve utvrde uz Dunav, uključujući Ilok i Vukovar, da bi potom izvojevali krvavu pobjedu u bitci na Mohačkom polju. Za osmanske vlasti, grad se razvijao kao kasaba te je bio središte kadiluka – područja sudbene vlasti kojim upravlja kadija – u Srijemskom sandžaku. Jedan od simbola okupacije bio je drveni Sulejmanov most, izgrađen preko rijeke Vuke. Grad je tada bio nastanjen pretežito muslimanskim stanovništvom, a vjerski odgoj malobrojnih katolika preuzeli su bosanski franjevci. Nakon oslobođenja od Osmanlija, koji su u povlačenju 1687. zapalili veći dio grada, predstavnici toga katoličkog reda u Vukovar su prenijeli svoju rezidenciju te ondje sagradili skromnu crkvu. Bila je drvena, baš poput mosta mrskog osvajača.
11. Od početka osamnaestog stoljeća, Vukovar se razvijao se kao dvojni grad. Stari Vukovar, smješten na desnoj obali Vuke, bio je dom trgovaca i obrtnika, a na lijevoj obali rijeke se za njemačke doseljenike gradio se Novi Vukovar, kao sjedište županijske uprave i vojske. U jednu općinu su spojeni 1873. godine.
12. Grad je od 1736. do 1945. bio u vlasništvu njemačke plemićke obitelji Eltz. Dvorac Eltz, jedno od najznačajnijih djela barokno-klasicističke arhitekture kontinentalne Hrvatske, u osamnaestom je stoljeću počeo graditi grof Anselmo Kazimir Eltz. Manje je poznato da je jedan od njegovih sinova, pasionirani ljubitelj banana, u okolici dvorca dao sagraditi prvu plantažu toga tropskog voća na ovim prostorima. Muž plave krvi i odlučne naravi nije, naime, odustajao od ideje da svako jutro pojede slasnu bananu za doručak.
13. Značaj Vukovara kao dunavske luke porastao je sredinom devetnaestog stoljeća. Uvođenjem parobroda, grad je dobio redovitu vezu s Budimom i Bečom uzvodno te sve do Rumunjske nizvodno, što ga je učinilo važnim trgovačkim središtem. U to vrijeme, osnivaju se brojne cehovske udruge, koje štite obrtnike. Uz svilarstvo, brodogradnju i proizvodnju žitarica, važna gospodarska grana postaje vinarstvo. Vukovarska i iločka vina dobivaju brojne svjetske nagrade.
14. U razdoblju do Prvoga svjetskog rata, u ovome kozmopolitskom gradu djelovalo je tridesetak društava, uključujući glasovito pjevačko društvo “Dunav”, a 1912. ondje je osnovan Veslački klub “Vukovar”. U ratno doba, na utrci u samcu prvi će put nastupiti Konstantin Iskra, koji će postati legendom vukovarskog veslanja.
15. Otvaranjem tvornice obuće i gume “Bata” u obližnjem Borovu 1931. godine, područje grada jače se industrijaliziralo. U to vrijeme, u Vukovaru počinju raditi i važni pogoni tekstilne industrije.
16. U gradu na Dunavu rođen je glasoviti znanstvenik Lavoslav Ružička, koji je 1939. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Zbog ratnih prilika, nije otišao na dodjelu najvišega znanstvenog priznanja u Stockholm – godinu dana kasnije, uručio mu ga je švedski veleposlanik. Te 1940. izabran je za počasnoga člana JAZU, Hrvatskoga kemijskoga društva, Hrvatskoga prirodoslovnoga društva i Hrvatskoga liječničkoga društva. Osim kemijom, ovaj svestrani čovjek bavio se uzgojem cvijeća i alpskih biljaka, a slovio je i za poznavatelja slikarstva, napose nizozemskih majstora sedamnaestog stoljeća.
17. Prvo kino u Vukovaru otvara se 1932. godine, u sklopu novoizgrađena radničkog naselja bogatog industrijalca Tomáša Bate (ovaj kompleks pomalo ironično su nazivali “Batinim kolonijama”). Bilo je to prvo kino u istočnoj Slavoniji koje je prikazivalo tonske filmove, a ujedno jedno od prvih takvih u čitavoj Jugoslaviji. Nakon Drugoga svjetskog rata, Batine tvornice nacionalizirala je “narodna vlast”, a radničko naselje dobiva ime pod kojim ga danas poznajemo – Borovo Naselje.
Piše: Lucija Kapural
