Ston, ljupki gradić šezdesetak kilometara udaljen od Dubrovnika, okružen je najdužim fortifikacijskim sustavom u Europi te drugim najdužim na čitavom svijetu: po tom pitanju, Stonske zidine zaostaju samo za slavnim Kineskim zidom.
Početak najvećega urbanističkog pothvata na Starom kontinentu seže u četrnaesto stoljeće. Ston je tada bio uspavano naselje u kojem je živio tek poneki ribar. Situacija se mijenja 1334. godine, kad Dubrovačka Republika dolazi u posjed Pelješca. Dubrovčani su željeli zaštititi novu stečevinu od upada Osmanlija i drugih osvajača, napose dragocjene solane, pa su počeli graditi zidine koje povezuju Ston i Mali Ston.
Fortifikacijski sustav Stona oblikovao se kroz četiri stoljeća, a pri njegovom pojačavanju nisu se rušili dijelovi, već su se novi samo nadodavali. U dogradnji su sudjelovali najbolji europski graditelji, poput Juraja Dalmatinca, Onofrija iz Napulja i Michelozza iz Firence.
Dugačke pet i pol kilometara, ojačane s četrdeset kula i pet tvrđava, zidine su služile svrsi sve do devetnaestog stoljeća. Padom Republike, gube svrhu postojanja, a 1858. počinje njihova rasprodaja. Vlasti su rušile zidine, pravdajući taj barbarski postupak “higijenskim razlozima”, a njihove dijelove prodavale su kao – građevinski materijal! Do najveće devastacije dolazi 1874. godine, kad je značajan dio zidina porušen u sklopu priprema za dolazak cara Franje Josipa. Posljednjih nekoliko desetljeća zidine se obnavljaju, a u listopadu 2009. otvorene su za posjetitelje.
Piše: Lucija Kapural
