Tijekom oligocena, druge epohe tercijara, u području sredozemne geosinklinale izdignulo se novo ulančano gorje, čime je raspored kopna i mora postao sličan onome sadašnjem. Na starim kopnenim površinama – euroazijskom i afričkom kontinentalnom području – nastali su veliki lomovi, a posljedičnio i znatna vulkanska aktivnost. Tropske i suptropske biljke, poput palmi i lovora, carevale su područjem sjeverne hemisfere, a među kopnenim životinjama ubrzan razvoj doživljavaju kopitari, rilaši i polumajmuni. U morima, kolonije crvenih algi oblikuju vapnenačke grebene, a foraminifere, bodljikaši, crvoliki beskralježnjaci i ribe koštunjače dijele životni prostor s golemim morskim kravama, kitovima i perajarima. Ondje, u dubokom plavetnilu, prije otprilike 24 milijuna godina živio je i alfa predator Ankylorhiza tiedemani. Dugačak gotovo pet metara, s nevjerojatno dugačkim, oštrim zubima pogodnim za komadanje golema plijena i snažnim perajama koje su mu omogućavale kretanje strelovitom brzinom, bio je alfa predator davnih mora. Pri pogledu na fosilne ostatke izumrlog monstruma, teško je povjerovati da je riječ o dalekom rođaku današnjih – dupina! Ovaj sisavac, najveći pripadnik podreda kitova zubana (Odocenti), svojim dimenzijama nije imao premca sve do razdoblja miocena, kad su ga dužinom nadmašile ulješure. Vrsta je prvi put opisana 1970. godine, no tek nedavno paleontolozi su uspjeli pronaći gotovo u potpunosti očuvan kostur drevna grabežljivca. “Fosil koji smo proučavali je nevjerojatan – na raspolaganju nam je stajala kompletna kralježnica, leđna peraja, veći dio rebara i netaknuta lubanja”, s uzbuđenjem priča voditelj istraživanja Robert Boessenecker, paleontolog sa Sveučilišta u Charlestonu. Novootkriveni anatomski detalji, koje je osigurao sjajno očuvani fosil, pokazali su nevjerojatno podudaranje s kitovima usanima. Riječ je, tvrde znanstvenici, o primjeru konvergentne evolucije, odnosno podudarnost u građi tijela koja se javlja u organizama koji su filogenetski međusobno posve neovisni, ali žive u sličnom okolišu.
Piše: Lucija Kapural
