Drama vitezova u oklopu: Kako obaviti određene stvari pod punom ratnom spremom?

Viteški oklopi su se dugo razvijali i od jednostavnih varijanti postajali su tijekom vremena sve složeniji. Sve veće zatvaranje oklopa i dodavanje novih količina metala nosilo je svoje probleme, ponajprije prilikom obavljanja određenih fizioloških potreba. Kako su te probleme rješavali vitezovi iz davnih vremena pročitajte u daljnjem tekstu.

Mrežaste košulje koje nisu stvarale probleme

Između 11. i 14. st. uglavnom su imućni ratnici na tijelu nosili duge košulje  preko kojih bi išla mrežasta tunika (verižnjača) i u tom periodu odlazak na toalet nije predstavljao nikakav problem.

Prva polovica 15. st.

Problemi po tom pitanju počinju kako su se oklopi razvijali u 15. stoljeću. Međutim ovaj razvoj nije bio ujednačen pa su se promijene u oklopima negdje dogodile i prije 15. stoljeća. U početku su se na mrežastu tuniku dodavale metalne ploče koje nisu potpuno zatvarale tijelo. Oklop je tijekom vremena razrađivan te je dobivao dodatke ne samo one za trup, već i za ruke, ramena, noge, a ispod njega se nosila odjeća. U to vrijeme mogli ste samostalno otići  u toalet, iako je metal ograničavao pokretljivost tijela.


Druga polovica 15. st. i 16. st.

U vrijeme Henrika VII. razvijaju se potpuni oklopi koji štite cijelo tijelo. Takvi oklopi su pokrivali i međunožje i stražnjicu što je jahanje činilo težima, a i onemogućavalo je vitezove da samostalno obavljaju što je već trebalo obaviti. Zbog toga im je trebala pomoć štitonoše koji bi im micao ploču sa stražnjice. Pretpostavlja se da su ipak mogli sami urinirati zahvaljujući kapici na preponama koja se mogla skinuti. Od otprilike početka 16. st. oklopi za lice dobivaju samo proreze za oči i disanje, i u tim se oklopima bilo još teže kretati, pa onda i odrađivati fiziološke potrebe. U vrijeme nečistoće koja je privlačila puno kukaca – pravi su problem bile muhe koje su znale zalutati gdje im nije mjesto. Spuštanjem vizira vidljivost je bila  znatno smanjena i usmjerena samo na ono što je ispred, ali nije omogućava vitezu da spusti pogled na svog konja i ruke.

Razlika između oklopa 

I sami oklopi plemstva su se razlikovali  po bogatoj dekoraciji, pa se po njima mogla vidjeti društvena slojevitost. Kako se povećala efikasnost vatrenog oružja u 16. i 17. st. došlo je do povećanja debljine oklopa, a s time i njegove težine. Na kraju su takvi oklopi napušteni u korist veće mobilnosti, ali su se i dalje nosili prsluci i kacige tijekom čitavog 17. st. Iz upotrebe nestaju u 18. st. ponajviše zbog nedjelotvornosti protiv sve razornijeg oružja, ali i cijene.

Problemi po oklopima

Oklopi se nisu nosili tijekom dužih putovanja, a glede obavljanja fizioloških potreba tijekom borbe adrenalin je potiskivao takve tjelesne potrebe. U svakom slučaju uriniranje je bilo manje problematično od defekacije, koja je bila česta zbog učestale dizenterije, a što bi rezultiralo fekalijama u samom oklopu. U slučaju potrebe za defekacijom tijekom bitke nije bilo druge nego obaviti ono što je potrebno na licu mjesta. O tome vitez na konju nije stigao ni razmišljati, a nakon bitke, ako ju je preživio oklop je ionako čistio štitonoša. Oklopi osim što su bili nepraktični i teški bili su vrlo temperaturno neugodni jer su preko zime bili hladni, a preko ljeta vreli. Spavanje u njima je, također, bilo naporno – rekli bismo “idealan recept za mučenje”. Eksperimentalni arheolog, koji je spavao u jednom od ovih oklopa, kaže da je za ljude koji su ih nosili bilo spasonosno to što su noćni napadi bili rijetki pa se najčešće nije lijegalo u oklopima.

Klaustrofobično iskustvo

Eksperimentatori kažu da je iskustvo nošenja oklopa klaustrofobično. Kako se oprema troši tijekom vremena traži popravke i prilagodbe promjenama na tijelu, koje  s godinama postaje najčešće popunjenije, što traži stalna ulaganja.

Ukoliko poželite nabaviti reprodukcije ovakvih oklopa možete ih jednostavno naručiti, no to veselje će vas koštati između 10 000 i 50 000 dolara, pa “tko voli neka izvoli”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari