Ljek za epilepsiju? Topla krv netom ubijenog gladijatora!

 

Patite li od stalnih glavobolja, boli li vaš želudac? Nema problema imamo lijek za vas, rekli bi vam zasigurno stari Rimljani i pri tome vam dobro naplatili lijek sumnjive učinkovitosti. Između ostalih bolesti Rimljani su vjerovali da imaju vrlo učinkovit lijek za epilepsiju. Zanima li vas receptura, pročitajte tekst koji slijedi.

Ishodište u etruščanskim pogrebnim obredima

Medicina zasnovana na mrtvim tijelima u upotrebi je od najstarijih vremena. Rimljani su vjerovali da krv gladijator može liječiti epilepsiju. Smatralo se da lijekovi zasnovani na dijelovima mrtvih tijela imaju magična svojstva. Povjesničari vjeruju da ishodište ovog rimskog vjerovanja leži u etruščanskim pogrebnim obredima koji su se tijekom vremena izbrisali iz sjećanja, no navika upotreba dijelova ljudskog tijela i krvi u liječenju potrajala je stoljećima.


Prodaja još tople krvi

Liječnici drevnog Rima su vjerovali da konzumacija krvi mrtvih gladijatora ili njihove jetre je učinkovit lijek za bolesne epileptičare. Naime, kada je mrtvo tijelo gladijatora izneseno iz arene, prodavači krvi bi presjekli grlo gladijatoru i prikupljali još toplu krv koju bi odmah potom prodavali okupljenima. Takvo liječenje je preporučivao Aulije Kornelije Celzo na prijelazu iz 1. st. pr. Kr. u 1. st. po. Kr. Pristaša krvi u liječenju epilepsije bio je i Sribonije Largo, ali je u njegovoj verziji mogla u te svrhe poslužiti i krv kornjača ili golubova. Možda su zapravo medicinski razlozi ti koji su za posljedicu imali da je u kampanijskim gradovima nađeno u vrtovima tamošnjih vila poveći broj kornjača ili su pak služile u kulinarske svrhe, što je jednako tako moguće.

Gladijatore kasnije zamijenili osuđenici na smrti

Nakon što su zabranjene gladijatorske borbe kao nadomjestak u liječenju su poslužila tijela pogubljenih pojedinaca, osobito onih kojima je odrubljena glava. Metoda liječenja se doduše malo promijenila pa bi se uz krv pogubljenih uzimali i dijelovi odjeće s pokojnika koja se zatim spaljivala te bi se taj pepeo miješao s vinom i ispijao. Rimljani su smatrali da epilepsiju uzrokuju demoni te su smatrali da se bolest širi disanjem i dodirom zbog čega su epileptičari bili izolirani.

Barbarska praksa nastavljena sve do 20. st. 

Zanimljivo je da s propašću Rimskog Carstva ova praksa nije prestala već su se bolesnici oboljeli od ove bolesti prisiljavali na pijenje krvi i jedenje ljudskog mesa sve do početka 20. st. No, zahvaljujući britanskom neurologu dr. Johnu Hughlingsu Jacksonu ovaj način liječenje je otišao u prošlost. On je početkom 20. st. otkrio pravu prirodu epilepsije, a to je bolest središnjeg živčanog sustava.

Čekanje u redu i novac o kojem je ovisilo koliko ćete “učinkovit” lijek dobiti 

Da ste kojim slučajem bili stanovnik starog rimskog svijeta vjerojatno biste sa vrčevima čekali svoj napitak krvi, naravno ukoliko ste ga mogli platiti, a ako ste željeli “učinkovitiji” lijek što bi značilo još toplu krv morali ste biti među prvima, i za to izdvojiti malo više novca.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari