Svaki dan se vrtimo oko istih banalija i usmjeravamo pozornost na potpuno nebitne stvari, a koje nam se plasiraju na redovnoj bazi. No Zemlja, a i mi s njom na pragu smo klimatske katastrofe, za što većina ne mari. Koliko je situacija ozbiljna pokazuje novo izvješće havajske zvjezdarnice Mauna Loa, koja je u početkom lipnja 2022. izmjerila najvišu koncentraciju ugljičnog dioksida atmosferi u ljudskoj povijesti. Situacija nije nimalo optimistična, a o pojedinostima saznajte više u članku kojega donosimo.
Zašto je razina ugljičnog dioksida toliko važna?
Količine ugljičnog dioksida ovih su dana dosegle svoj maksimum. Vjerojatno se pitate zašto je ugljični dioksid toliko važan? Ponajprije jer je upravo on odgovoran za duže zadržavanje sunčeve energije u atmosferi, što posljedično dovodi do globalnog zagrijavanja. Kako se smanjuje količina leda i snijega sunčeva se energija više ne reflektira u tolikoj mjeri natrag u svemir što dodatno zagrijava planet. Sve promjene temperature kako na zemlji ili u vodi utječu negativno na ionako osjetljive eko sustave.
Ovakve razine ugljičnog dioksida iskusio australopitek
Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) navodi da ovakve razine nisu viđene milijunima godina. One su sada za 50 posto više od onih u predindustrijskom razdoblju. Znanstvenica sa Sveučilišta Wisconsin-Madison u SAD-u, Andrea Dutton Sethu Borenstein za Associated Press kaže ukratko da je situacija zastrašujuća i da bismo mogli i pomrijeti od toplinskih udara. Ovakve su razine ugljičnog dioksida izmjerene u razdoblju pliocena prije nekoliko milijuna godina. Zemlja je tada bila topla, a polovi su se topili dok je razina mora bila znatno viša od današnje. No, ono što je bilo drugačije je to što su promjene bila postupne, ne ovako nagle. Ovakve razine ugljičnog dioksida homo sapiens nije nikada iskusio, ali australopitek je, samo ne u ovom obliku. Do naglog povećanja emisije ugljičnoga dioksida došlo je u vrijeme industrijske revolucije kada je počela masovna upotreba fosilnih goriva, osobito ugljena i nafte.
Žarišta emisije ugljičnog dioksida
Prema EPA-i (Europskoj Agenciji za zaštitu okoliš) najveći izvori emisije ugljika su vezani uz transportnu industriju, proizvodnju električne energije i općenito industrijsku proizvodnju. No tome treba nadodati i brzu deforestaciju koja se odvija po cijelom svijetu, osobito na području Brazila gdje se “pluća svijeta” nemilosrdno svakodnevno sijeku, da ne kažemo masakriraju. Međunarodno povjerenstvo za klimatske promjene (IPSS) smatra da nas može spasiti samo smanjenje emisije stakleničkih plinova, kako bi se održalo globalno zagrijavanje na samo 1,5 stupnjeva Celzija, no čini se da su izgledi za tako nešto jako mali.
Što to u prijevodu znači?
Pravo je pitanje što to za nas znači? To znači da nas čeka više toplinskih valova, više poplava, više suša, više oluja, kao i povećanje razine mora. Pod najvećim utjecajem ovih toplinskih promjena su južna i jugoistočna Europa. Hrvatska je jedna od europskih zemalja koja će se, također, među prvim suočiti s ovim pogubnim posljedicama promjena klime. Ukoliko ste gledali prognoze za ljeto 2022. ovo naše područje označeno je žarkom crvenom bojom, što znači da nam se ovog ljeta “ne piše dobro”. Osim negativnog utjecaja na ljudsko zdravlje ovakva klimatska konstelacija smanjit će količinu pitke vode jer je ciklus kruženja vode u prirodi zbog stakleničkih plinova narušen, što znači da nam prijeti nestašica vode, a uzročno-posljedično stradava biljni i životinjski svijet, pa nam prijeti i nestašica hrane. A kada ne bude hrane i vode, doći se neizbježno do sukoba oko resursa, koji će vjerojatno nalikovati onima iz kultnog Pobješnjelog Maxa. Drugim riječima dugoročno gledano nemamo budućnost ukoliko vlade i još više velike korporacije po hitnom postupku drastično ne promjene svoju politiku.
Iako se u pandemiji uspjela nešto smanjiti emisija ugljičnog-dioksida 2020., ona je već u 2021. narasla. Pieter Tans, viši znanstvenik u NOAA-nom globalnom nadzornom laboratoriju, kaže:
Mi za to znamo već pola stoljeća, a nismo uspjeli učiniti ništa suvislo po tom pitanju. Što će nam trebati da se probudimo?
Čini se da nije izgledno da ćemo se probuditi, zbog čega ćemo kao vrsta jednostavno nestati s lica zemlje jer je sat već odavno otkucao ponoć.
Piše: Sonja Kirchhoffer
