Ljudi su rano držali papige u zatočeništvu, naravno ne kao ljubimce već ponajprije zbog njihova egzotičnog perja koje je bilo simbol društvenog statusa. Njihovo držanje je zabilježeno već u 7. i 8. stoljeću kod domorodačkih zajednica na jugozapadu Sjedinjenih Država. Ostaci papiga nađeni su najvećim dijelom u složenim domorodačkim ukopima, i očito je njihovo držanje imalo i kultnu pozadinu.
Najcjenjenije crveno-modre are
Do nedavno se smatralo da je riječ isključivo o papigama koje su uvezene s područja Meksika. Prema pronađenim ostacima ovdje su bile najcjenjenije crveno-modre are zbog svog živopisnog perja, a koje žive u prašumama i nisu dio lokalnog jugozapadnog krajolika SAD-a. Njihovi ostaci na jugozapadnu Sjedinjenih Država upućuju na intenzivnu trgovinu između nekadašnjih zajednica. Ptice su držane u nekim vrstama volijera, a njihovi ostaci jasno ukazuju na čupanje perja, ali i konstantnu brigu o njima koja je bila prilično zahtjevna. Ukoliko je ptica zadovoljna ima i bolje perje, a očito su to još spoznali i rani domorodci.
Debelokljune papige nestale na jugozapadu SAD-a
Međutim, na jugozapadnom dijelu SAD-a nekada su živjele debelokljune papige izrazito zelene boje, a koje su svojevremeno nastanjivale teritorij od Arizone i Novog Meksika do sjevernog Meksika, a na potonjem području još i danas žive. Ove ptice žive isključivo u borovim šumama i hrane se češerima. Njih su domorodačke zajednice držale poput crveno-modrih ara. No bjesomučna sjeća šuma, kao i lov uništili su ovu populaciju debelokljunih papiga na jugozapadnu Sjedinjenih Država te su tu nestale negdje u 30-im godinama prošlog stoljeća.
Prema mišljenju znanstvenika sa Sveučilišta Texas u Austinu upravo primjer debelokljunih papiga je pokazao da stanje ekologije danas nije usklađeno s onim što je bilo nekada, a zasigurno ni s onim što slijedi.
Piše: Sonja Kirchhoffer
