Saqqara, naselje u Donjem Egiptu dvadesetak kilometara udaljeno od Kaira, neiscrpan je izvor vrijednih nalaza iz pradavne povijesti te je, kao takvo, klasificirano kao UNESCO-va Svjetska kulturna baština.
Ova golema nekropola faraonskoga grada Memfisa, u kojoj su pokapani plemići ali i obični građani, 1898. godine otkrila je jedno od najzagonetnijih blaga koje je skrivala u svojim njedrima. “Ptica iz Saqqare”, kako su ovaj artefakt nazvali arheolozi, čuva se u Egipatskom muzeju u Kairu a do dana današnjeg nije prestala zbunjivati stručnjake i javnost. Izrađena od javora, dugačka osamnaest centimetara i teška oko četrdeset grama, datira iz trećeg stoljeća prije Krista.
Njena funkcija, zbog nedostatka dokumentacije iz tog perioda, nije poznata. Mnogi smatraju da je riječ o ceremonijalnom predmetu, budući da je sokol, ptica kojoj najviše nalikuje, često korišten za prikaz najmoćnijih egipatskih božanstava, poput vladara nebeskoga svjetla Horusa i boga sunca Amona Raa.
Neki pretpostavljaju da je tajanstvena ptica zapravo prozaična vjetrulja, meteorološki instrument za određivanje smjera puhanja vjetra, ili pak igračka izrađena za dijete iz visokog sloja društva. Nije isključena ni mogućnost da se radi o nekoj vrsti bumeranga: ta tehnologija se, naime, u Egiptu navelike koristila za lov na guske i patke.
Stanoviti dokazi upućuju pak na zaključak da se nalazila na vrhu jarbola broda koji je sudjelovao na Festivalu Opet. Ova veličanstvena svetkovina održavala se jednom godišnje u Tebi (današnji Luksor), a znala je potrajati i tri tjedna. Njome se, poglavito u razdoblju Novog kraljevstva, na ekstravagantan i rastrošan način obilježavao spiritualni brak između Amona i njegova predstavnika na zemlji – faraona. Festival je započinjao ritualnim prenošenjem svete barke, prepune statua božanstava, iz hrama u Karnaku u onaj u Tebi.
Postoje i manje konvencionalno objašnjenje neobičnog artefakta. Zbog vrlo specifična, aerodinamičnog dizajna “ptice”, neki su zaključili da je zapravo riječ o – zrakoplovu! Kombinirajući tu spoznaju s nekim ranijim uvidima, iznijeli su smjelu tvrdnju da su drevni Egipćani svladali vještinu avijacije.
Ovu ideju prvi je iznio egipatski liječnik i rašljar Khalil Messiha, no većina egiptologa ju je odbacila kao puku besmislicu. S njima se slaže i matematičar i inženjer Norman Levitt koji je, proučavajući njen dizajn, zaključio kako je odveć teška i nestabilna za letenje.
Piše: Lucija Kapural
