Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane: Nakon pomora dinosaura, evolucija sisavaca ulazi u punu brzinu!

Kopitari (Ungulata) nadred su sisavaca kojima su razmjerno dugačke noge prilagođene brzom kretanju po tlu: stražnji članci na prstima kod njih su se pretvorili u trokutaste, okrugle ili lopataste rožnate tvorevine – kopita. Tijekom evolucije, tijelo im se povećavalo, noge produljivale a broj prstiju smanjivao. Potonji proces odvijao se na dva načina: ili se na svakoj nozi razvijao samo srednji prst, na koji se oslanjalo cijelo tijelo (neparnoprstaši: tapiri, nosorozi i konji), ili su se podjednako razvijali treći i četvrti prst pa se tijelo oslanjalo na dva prsta svake noge (parnoprstaši ili papkari: svinje, vodenkonji, deve, patuljasti moškavci, jeleni, šupljorošci i žirafe).

Njihovi preci, prakopitari, isprva su nastanjivali kontinente sjeverne polutke. Odatle su prešli u Južnu Ameriku, gdje su se zbog dugotrajne izolacije dugo očuvali stari primitivni oblici, a na afričkom kontinentu iz njih nastaju slonovi, pećinari i sirene. U predledeno doba, proširili su se i na azijski teritorij, gdje su se razvili šupljorošci. Osim svinje, današnji kopitari su biljožderi, a žive kako na kopnu tako i u morskim te slatkim vodama.

Na području američke savezne države Wyoming, u zadnjih nekoliko tjedana otkrivene su čak tri ranije nepoznate vrste prakopitara – Miniconus jeanninae, Conacodon hettingeri i Beornus honeyi. Sve tri su živjele prije otprilike šezdeset i šest milijuna godina, u razdoblju paleocena, nedugo nakon što je kataklizmatički događaj – po svoj prilici udarac astaroida – s lica našeg planeta zauvijek zbrisao dinosaure. Pripadale su obitelji Periptychidae, koju je od ostalih kopitara razlikovala građa zuba: imali su izražene prekutnjake s neobičnim vertikalnim brazdama u caklini. Nije posve sigurno jesu li bili biljožderi ili pak svejedi, no sa zubima kakve su imali, kažu znanstvenici, osim biljne s lakoćom su mogli konzumirati i mesnu hranu. “Nakon masovnog pomora dinosaura, pristup različitim vrstama hrane sisavcima je omogućio ubrzan razvoj”, ispričala je voditeljica istraživanja Madelaine Atteberry, paleontologinja sa Sveučilišta u Coloradu. “Kopitari nisu bili nikakav izuzetak po tom pitanju”. Proučavajući čeljusti tri novootkrivene vrste, znanstvenica je uspjela doznati kako su te životinje otprilike izgledale. Dimenzija domaće mačke ili svisca, Beornus honeyi bio je najveći od njih.

Piše: Lucija Kapural


Komentari