“Dobre cure” ne pale cigarete u javnosti!

Jeste li čuli za Sullivanovu uredbu? U pitanju je pravni propis koji je trebao poslati jasnu poruku ženama da ne smiju pušiti u javnosti jer time pokazuju da ne ulaze u kategoriju onoga što se smatra dobrim ‘curama’, ženama, kako već… Istovremeno muškarci su mogli pušiti apsolutno svuda. Ukoliko Vas zanima kako je jedna žena uhićena zbog paljenja cigarete u New Yorku, pročitajte tekst koji smo danas za vas pripremili.

Želja za jednakošću 

Od trenutka kada počinje masovna proizvodnja cigareta, a to se zbilo 1880. godine, žene žele za sebe, po tom pitanju, ista prava kao i muškarci. Pojavom trgovačkih centara dolazi do promjene u gospodarsko-društvenim odnosima pri čemu više na takvim mjestima ne postoij mogućnost segregiranja po spolu.  Žene iz viših slojeva mogle su pušiti kod kuće bez problema, ali ako bi to učinile na javnom mjesto bile bi suptilno upozorene da prestanu. Café Martin kojega su posjećivali bogatiji slojevi njujorškog društva najavio je da će ženama omogućiti na Staru godinu 1907. da slobodno puše u njihovom objektu, a najavljena je mogućnost da će se ta odluka protegnuti i na čitavu sljedeću godinu. Kako se odluka spomenutog objekta pokazala  više negolil dobrim potezom i drugi su ugostiteljski objekti najavili slične mjere.

Sullivanova uredba 


Jedan od gradskih vijećnika New Yorka, Timothy Sullivan, se nije mogao nikako pomiriti s takvim razvojem situacije jer je  smatrao da će žene na taj način dobiti ista prava kao i muškarci. Uglavnom ponukan ovakvim, po njemu nepovoljnim  razvojem situacije, odlučio je predložiti uredbu kojom će ženama biti a priori zabranjeno pušenje u javnim objektima. Navodno su dvije osobe bile protivne donošenju ovog pravilnika. Jedan od njih je bio John Henry Smith, koji je izjavio da bi bilo bolje utrošili vrijeme  raspravljajućio o važnim pitanjima poput poboljšanja  života siromašnih negoli se baviti “besmislicama”. Kao protivnik ovog zakona spominje se i dr. John Pease koji je predlagao da se zabrana primjeni na žene i muškarce, no u tome nije uspio te je  ovaj pravni akt prihvaćen unatoč odbijanju spomenutih Smita i dr. Peasea. Pravilnik je u osnovi bio tako formuliran da nije zabranio ženama da puše u javnosti već vlasnicima objekata da to toleriraju. Njegov je pravni akt odobren većinom glasovima.

Odredba “puna rupa”

Međutim, pravna odredba nije bila dorađena i bila je puna “rupa” jer je govorila o javnim objektima pri čemu nisu navedeni svi javni prostori poput otvorenih prostora ulica i parkova već samo zatvoreni objekti i njihovi vlasnici. U tom prijedlogu nije bilo nikakve predviđene kazne, koju bi prekršiteljica odredbe trebala platiti u slučaju da uhvaćena u “remećenju javnog reda i mira”.  Iako ta zabrana nije vrijedila barem ne svojom jezičnim formulacijom za ulične prostore, ona je u konkretnom slučaju upravo na primjeru tzv. “sive zone” bila sporna jer prijedlog nije točno definirao sve elemente ovog pravnog akta.

Žena koja odbija platiti kaznu 

Njujorčanka Katie Mulcahey zapalila je cigaretu na hladnoj njujorškoj ulici. Uskoro joj je prišao policajac i upozorio je da ne smije pušiti na javnom mjestu. Zatražio ju je da ugasi cigaretu i da mu plati kaznu. Kako je ona bila odlučna u svom protivljenju, policajac je odlučio primjeniti taktiku “opravdane” sile i uhititi je. Zbilo se to u siječnju 1908. godine. Nakon njezinog uhićenja kršćanske skupne su bile zadovoljnje takvom odlukom i postupkom vladih službenika, no u većini ljudstvo je bilo na strani uhićene.

Zašto je zapravo uhićena?

Iz današnje perspektive nam ovo uhićenje djeluje smiješnim, no riječ je bila o kršenju nove tzv. Sullivanove uredbe koja je samo ženama zabranjivala pušenje u javnim objektima. U to vrijeme bio je aktivan pokret za ženska prava, a ova je Sullivanova uredba trebala “uvesti red” i dati ženama do znanja da budu gdje im je i mjesto, tj. unutar četiri zida. Katie se kao pametna mlada žena tijekom saslušanja upustila u raspravu o pravu žena da puše u javnosti. Sucu je rekla iduće: “Imam pravo na pušenje koliko i vi. Nikada nisam čula za ovaj novi zakon i ne želim čuti za na njega. Nitko mi to ne može nametnuti.” Kako iz inata nije željela platiti 5 dolara kazne. Njezini su odvjetnici pregledali raspoloživu dokumentaciju i uočili da  u pravilniku nije propisana novčana kazna za samu osobu koja puši zbog čega je puštena na slobodu nakon jednog dana provedenog u pritvoru Koliko je poznato Katie Mulcahey je bila jedina žrtva tog zakona. Nakon samo dva tjedna, veto na tu uredbu donio je tadašnji gradonačelnik New Yorka, George B. McClellan, ml.

Obavezna muška pratnja

U to vrijeme žene se nisu mogle slobodno kretati ulicama, bez muške pratnje. Nisu mogle samostalno otići u najveći broj restorana, kafića i hotela. Žene koje su se pojavljivale na takvim mjestima same, smatrane su nepristojnima i lakima. Ovo pravilo o pratnji vrijedilo je samo za više slojeve društva jer su obične žene morale zarađivati za život, i kao takve su samostalno obavljale svoje poslove.
Ovo nije bio zadnji pravni akt koji  je pokušao spriječiti žene da se u svom naumu oslobode muške paske. Tri godine kasnije došlo je do novog pokušaja uvođenja zabranje pušenja za žene na javnim mjestima, ali je prijedlog nove uredbe odmah odbijen .

Danas se vode neke druge borbe po pitanju cigareta koje više nemaju veze sa spolom, već s negativnim zdravstvenim posljedicama pušenja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari