Dnevnik Renije Spiegel uspoređuju s onim Anne Frank iako su ove dvije djevojčice bile bitno različitih karaktera, dijelile su sličnu sudbinu i nisu preživjele rat.
Odlazak u geto
Renia Spiegel je živjela u gradu Przemyślu, na jugoistoku Poljske i svoj je dnevnik počela pisati u petnaestoj godini. Upravo iz njega saznajemo da se u travnju 1939. zaljubila u Sigmunda/’Zygmunta’ Schwarzera. Kroz Renijino pisanje doznajemo, kao i kod Anne, “iz prve ruke” kako je rat utjecao na njezin život i okolinu, kao i na njezin unutrašnji svijet. Usred užasa rata, nije prestala sanjati da će jednog dana postati pjesnikinja. Na stranicama koje je pisala opisala je svoj prvi poljubac sa Sigmundom, koji se zbio nekoliko sati prije negoli su nacisti ušli u grad. Nakon zauzimanja grada brzo je osnovan geto, u koji je morala preseliti zajedno s drugim Židovima. Taj je dnevnik vodila introvertirana i hipersenzibilna duša pa je njezino pisanje ispunjeno osjećajima i razmišljanjima. U njemu su zabilježene i pojedinosti iz života u poljskom getu, skrivanju i ljubavi.
Bijeg i skrivanje
Iz geta je pobjegla zajedno sa svojom sestrom i Sigmundom. Nakon bijega jedna je kršćanska obitelj sakrila njezinu sestru, a Sigmund je Reniju smjestio zajedno sa svojom obitelji kod rođaka. Sigmundov stric je bio Židov, koji je prijavljivao druge Židove kako bi preživio. Nitko ne zna je li njegov rođak zaista odao svoju obitelj ili ne. Nacisti su ih pronašli u potkrovlju stričeve kuće i pogubili ih na ulici. Zbilo se to 30. srpnja 1942., u vrijeme kada je Renija imala osamnaest godina. Sigmund se pojavio kasnije, i tada je njezinom dnevniku stavio točku na “i”, zabilježivši iduće: “Moj je život gotov. Sve što čujem su pucnjevi, pucnjevi… Moja najdraža Renija, posljednje poglavlje tvog dnevnika je završeno.”
Susret Sigmunda i Renijine obitelji u New Yorku
Sigmund je nakon toga bio deportiran u Auschwitz, ali je preživio i kasnije postao liječnik u američkoj vojsci. Od njezine obitelji rat su preživjele majka i sestra koje su kasnije preselile u SAD-e. Sigmund ih je pronašao 1950. godine u New Yorku i dao im Renijin dnevnik. Majka i sestra su spremile dnevnik i nisu ga čitale sve dok Renijina nećakinja Alexandra Bellak nije pokazala interes za svoju tetu te ga je prevela i objavila 2018. godine na engleskom jeziku. U tom je dnevniku ostavila poput Anne Frank živo svjedočanstvo jednog vremena, a njezin Sigmund je i nakon niza godina tvrdio da je ona bila ljubav njegova života.
Svoj je dnevnik započela idućim riječima: “Danas je, dragi moj dnevniče, početak našeg dubokog prijateljstva. Tko zna koliko će trajati? Moglo bi potrajati do kraja našeg života.” Nije ni slutila koliko je bila u pravu.
Piše: Sonja Kirchhoffera
