Ukoliko vas put nanese u mali američki gradić Lanett na istoku Alabame zasigurno ćete ćuti priču o djevojčici i njezinoj tragičnoj sudbini koja je dovela do gradnje jedne posebne grobnice, koja i danas privlači brojne znatiželjnike ne samo iz Alabame i Sjedinjenih Država već i iz cijelog svijeta. Groblje Oakwood na kojem je djevojčica pokopana je prilično standardizirano, što znači da su svi grobovi i nadgrobni spomenici manje više slični, i da ćete se teško snaći ukoliko nemate točan podatak gdje se neko grobno mjesto nalazi. No, ovaj grob mauzolej nalazi se u blizini ulaza na groblje, a i da nije na tom mjestu, lako biste ga uočili u moru drugih međusobno sličnih grobova.
Smrtonosna difterija
U vrijeme između dva svjetska rata pristup liječenju nije bio nimalo jednostavan. Bolesti koje se danas relativno lako liječe bile su smrtonosne. Jedna od njih je bila i difterija. Difterija je bakterijska bolest gornjih dišnih puteva koja se može proširiti i na donje dišne puteve, a može izazvati i probleme s drugim organima poput srca. Danas se ona liječi antibioticima, ali statistika kaže da i danas može biti smrtonosna, no u neznatnom postotku.
Pod svaku cijenu ispunili želju umrlom djetetu!
Godine 1933. od ove bolesti je oboljela malena djevojčica Nadine Earles, stara tek četiri godine. Razboljela se nekoliko tjedana prije Božića. Kako se blagdan sve više primicao djevojčica je kao i svako dijete iz obitelji koje slave ovaj blagdan poželjela poklon, bila je to kućicu za njene lutke. No, blagdan nije dočekala, umrla je samo tjedan dana prije njega. Shrvani roditelji odlučili su joj ispuniti želju, pa su joj sagradili vrlo neobičan mauzolej u obliku kućice za lutke.
Živopisna kućica za lutke
Gradnja je trajala punih 18 mjeseci. Sama je kućica vrlo živopisna jer je izgrađena od opeka u različitim bojama, ima čak i dimnjak i trijem, a unutrašnjost je ispunjena igračkama. Tijekom vremena nadodane su samo tende na prozorima, pa kućica ne djeluje kao da je iz prošlog vremena. Njezini su roditelji umrli otac Julian 1979., a majka Alma 1981., i pokopani su na grobnoj parceli uokolo kućice. Kućica je ograđena niskom ogradom koja odgovara veselim opekama korištenim za gradnju kuće, zbog čega iz daleka čitava grobna parcela s kućicom djeluje pomalo nestvarno, kao objekt kojem nije mjesto na groblju.
Kako obitelj više nije na životu, o grobnici je brigu preuzeo grad. No, iako obitelj više nije tu, putnici namjernici često posjećuju grob i ostavljaju različite sitnice koje bi razveselile dijete, pa je utješno što djevojčica i njezina priča i dalje žive.
Piše: Sonja Kirchhoffer
