Oni koji su gledali seriju “Medij” znaju nešto više o ljudima koji posjeduju sposobnost komunikacije s mrtvima. Kažu da je to dar koji posjeduje nekolicina. Ne znamo da li bismo se složili s konstatacijom da je to dar ili samo karma, no slučaj o kojem ćemo pisati danas pokazuje da osobe koje imaju tu sposobnost ne gledaju na nju blagonaklono.
Kako je sve počelo?
Za obitelj Wyrick sve je počelo u prvim mjesecima 1989. godine. Oni su se tada uselila u novu kuću u Ellerlieu, u ruralnom jugozapadnom dijelu Georgije. Mlada obitelj Wyrick kupila je trosobnu kuću s ogromnim zemljištem. Budući da u blizini nije bilo druge djece, njihova kći, tada trogodišnja Heidi, se redovito igrala sama. Uskoro se u njenom životu pojavio prijatelj kojega je zvala gospodin Gordy. Bio je to stariji ljubazni gospodin kojega je opisala kao osobu srebrne kose u crnom odjelu. Iako su Heidini roditelji u početku bili prestrašeni kćerinim prijateljem s vremenom su prihvatili mogućnost da je riječ o imaginarnom liku. Gordy je bio svuda i djevojčica je često pričala o njemu. Bilo bi dobro da je sve stalo s Gordyjem, no on je bio samo prvi u nizu entiteta. Uskoro se pojavio i drugi čovjek. On se iznenada “nacrtao” na vratima u krvavoj majici i s povijenom rukom, te se predstavio kao Con. Njegova pojava je u obitelji izazvala pravu paniku. U tom trenutku stvari su se promijenile.
Sve više entiteta
Ova dvojica nisu bili nažalost jedini entiteti u kući i oko nje, i nisu bili dragi poput gospodina Gordyja. Heidi se počela plašiti novih entiteta, posebice tamnog čovjeka kojem nije mogla vidjeti lice, ali je osjetila njegovu ljutnju. Zbog toga je je počela spavati s roditeljima. Svi ti događaji utjecali su i na cijelu obitelj, pa je u susjedstvo doselila sestra Heidine majke, Joyce ne bi li olakšala situaciju. Otac Andy je nabavio psa kako bi pomogao kćeri da prebrodi samoću.
Majčina sestra Joyce je razgovarala s bivšom vlasnicom svoje kuće od koje je saznala da postoji, odnosno da je postojao gospodin Gordy koji je bio prvi vlasnik kuće. Ispostavilo se da je ljubazni gospodin Gordy bio trgovac nekretninama. Obitelj je bila u šoku jer je to značilo da Heidi komunicira s mrtvima. Majka Lisa i Heidi su potom posjetile grob gospodina Gordyja. Iznenađujuće je bilo to što je djevojčica samostalno bez ičije pomoći našla njegov nadgrobni spomenik, i to iz prve. Još je čudnije to što nije znala tada čitati. Kasnije je obitelj uspjela identificirati i okrvavljenog čovjeka Cona, koji je bio rođak Catherine Ledford zadnje vlasnice Joycine kuće. Bio je to Lon Batchelor koji je umro još prije gospodina Gordyja. On je tijekom posla na pročišćavanju pamuka izgubio ruku. Iako se Heidi u početku uplašila Cona kasnije je taj strah od njega nestao.
Mišljenje uglednog psihologa
U međuvremenu su se u kući počele događati još čudnije stvari pas bi počeo “ničim izazvan” lajati, a naposljetku je jednostavno, mudro, pobjegao iz kuće u koju se više nikada nije vratio. U kući su tijekom vremena počeli čuti i čudni zvukovi, a došlo je i do pomjeranja stvari. Stvari su postale proaktivne, da tako kažemo. Kulminacija svega ovoga se zbila kada se Heidi u noći probudila s ogrebotinama na licu. Nedugo nakon toga njezin je otac Andy na sebi primjetio slične bolne ogrebotine, i očito je da je netko u kući bio jako ljut. Od tog trenutka ni za oca nije bilo sumnje da se tu nešto neobjašnjivo događalo. U jednom je kasnijem intervju izjavio da je svako večer prije spavanja razmišljao što će se te noći dogoditi.
Stvari su nakon toga postale alarmantne i trebalo je donijeti odluku ostati ili otići. Heidina majka je intuitivno osjećala da odlazak ne bi riješio problem i pokušavala je pronaći rješenje kako bi obitelj nastavila živjeti u kući u kojoj su. Obitelj je zatražila pomoć uglednog psihologa dr. Williama Rolla, koji je u kući proveo istraživanje sa svojom timom još 1994. godine. Roll je nakon brojnih razgovora sa svim članovima obitelji i provedenih istraživanja tamošnjih elektromagnetskih polja, iznio teoriju prema kojoj se djevojčica susretala s prošlošću odnosno sjećanjima pohranjenim u okolišu. Roll smatra da elektromagnetska aktivnost utječe na mozaik proizvodeći halucinacije. Pretpostavljate da njegove teorije nisu puno pomogle, jer ako je zaista tako i elektromagnetska aktivnost izaziva halucinacije u našem mozgu, zašto su te halucinacije dobivale svoju fizičku manifestaciju barem po pitanju ogrebotina. Na to pitanje nisu dobili odgovor.
Uskoro je na svijet u obitelji Wyrick došla i druga djevojčica zvana Jordan. Dolazak na svijet novog člana nije ništa promijenio. Sve se nastavilo po starom, pa je i druga djevojčica nakon nekoliko godina počela, poput svoje sestre, imati susrete s raznim entitetima, primjerice s djevojčicom koja je poginula u prometnoj nesreći nedaleko njihova doma.
Stvar dospijeva u javnost
Heidi tvrdi da su duhovi poput ljudi i da onaj koji posjeduje odgovarajuće sposobnosti može osjetiti jesu li dobri li loši. O samim natprirodnim manifestacijama unutar njihova doma svjedoče i prijatelji obitelji.
Jednom prigodom je lokalni novinar želio intervjuirati Heidi, no nije ni ušao u kuću, a već je osjetio, kako navodi, snažnu prisutnost natprirodnih fenomena zbog čega je odmah otišao i odustao od cijele stvari, ali pri tome je bio “tako diskretan”, da je cijelo mjesto saznalo za ono što se događalo i još uvijek događa u kući Wyrickovih. Heidi je gospodina Gordyja prestala viđati s osam godina. Kada je došla u tinejdžerske godine osjetila je doslovno što znači biti stigmatiziran. Prema navodu Joyce, njezina je nećakinja provela izuzetno teške srednjoškolske godine, popraćene ismijavanjima i izolacijom. Tijekom tog vremena majka Lisa je došla do zaključka da sve te entiete ne privlači kuća već njezina obitelj. U tim događanjima Heidina majka Lisa našla je utjehu u metodističkoj Crkvi.
Što su vidovnjaci rekli o tome?
Neznajući kako bi se nosili sa situacijom, koja je postajala sve teža obitelj je ponovno pozvala dr. Rolla koji je potvrdio svoje stajalište da se djevojčica susreće u svom okolišu s dijelovima svijesti mrtvih osoba. U međuvremenu se pokazalo da je u majčinoj obitelji bilo ovakvih fenomena, tako je primjerice Heidina baka imala tu sposobnost, ali ne tako jako izraženu kao u starije unuke, te da je riječ o “obiteljskoj crti” koja nema puno veze s okolinom. Uskoro se majka za pomoć obratili poznatoj vidovnjakinji, a na preporuku dr. Rolla. Ova je prilično lako detektirala prisutne entitete, zaključila je da je okolica kuće puna energije, no da je ona još veća u samoj kući. Među najnegativnijim entitetima bio je i tzv. crni čovjek za kojega je odmah konstatirala da je pun ljutnje te da su mrtvi često ljuti, kao što su bili za života. Žena koja sebe naziva fizičkim medijem konstatirala je da ljudi poput Heidi i nje same privlače mrtve kao što svjetlost privlači lepitre i da je to proces koji se ne može jednostavno staviti pod kontrolu. Majka Lisa je ovime potvrdila svoj najveći strah da preseljenje ne bi puno pomoglo obitelji. Ipak, odlučila je dati priliku i drugom mediju koji je bio sklon, poput nje, vjerskom rješenju. Ovaj drugi medij nije imao mogućnost viđanja duhova, ali ih je mogao osjetiti te je Lisu savjetovao da se za pomoć obrati svećeniku. Naveo je da se osjeća i prisutnost sile koja Heidi štiti, a svi su odmah pretpostavili da je u pitanju gospodin Gordy. Obitelj je poslije toga pomoć tražila u crkvi i tu ju je dobila bez ustručavanja. Naravno, da se stvari nisu promijenile, ali je obitelj u vjerskoj zajednici našla utjehu i podršku, koja joj je bila nužna.
Heidi danas
Heidi je danas odrasla žena i u svojim je srednjim godinama, a koliko saznajemo i dalje viđa duhove, ali je navodno na njih ‘oguglala’. Zapravo uvijek će ih viđati, i tu ništa ne može učiniti. Otac Andy je nažalost, umro puno prerano sa samo 45 godina. Wyrickovi su na kraju ipak prodali kuću, negdje krajem 90-ih prošlog stoljeća. Heidi danas ima svoju obitelj i bavi se medicinom. Nije sretna što je ljudi prepoznaju zahvaljujući fenomenu komunikacije s mrtvima.
Definitivno ni mi ne bismo bili sretni da imamo sposobnost koja sa sobom nosi golem strah i nerazumijevanje okoline. I dok okolina propituje nečiju vjerodostojnost taj netko se suočava s realnom situacijom koja je samo njemu takva. To ne znači da je zbog toga takva situacija manje zastrašujuća, i taj je netko, što je i najgore u svemu, potpuno sam sa svojim strahom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
