Divlji ratnički narod koji je lubanje neprijatelja koristio kao posude za piće izrađivao je umjetničke predmete nevjerojatne ljepote

O Skitima, nomadskim plemenima koja su se kretala golemim područjem euroazijskih stepa, od Crnog mora pa sve do Kine, najveći broj izvještaja stigao nam je posredstvom grčkih povjesničara Herodota i Strabona. Ti izvještaji, blago rečeno, nisu bili nimalo laskavi. Antički pisci portretirali su ih, naime, kao krvožedne divljake. Primjerice, dok su Grci miješali vino s vodom, Skiti su ga pili čistog, a prije pljačkaških pohoda znali su se okrijepiti i fermentiranim kobiljim mlijekom ili čak konzumirati konoplju. Nadalje, tijela su im bila ukrašena zastrašujućim tetovažama životinjskih likova, a protivnicima su odrubljivali glave te od njihovih lubanja izrađivali posude za piće. Neki su, nastavlja sa zgražanjem Herodot, neprijatelje skalpirali ili im derali kožu, a potom od krvavih ostataka izrađivali predmete za svakodnevnu uporabu. Ove sablasne trofeje navodno su ukrašavali zlatom te ponosno izlagali pred gostima. Herodot tvrdi i da su ritualno ispijali krv, što je bio simbolički čin bratimljenja, te da se nikad nisu kupali.

Ono što se sigurno zna jest da se radilo o prekaljenim ratnicima, a takve su im, prema brojnim nalazima, bile i žene – mnogi smatraju da su upravo skitske ratnice zaslužne za stvaranja mita o Amazonkama. Neke od njih su, istinabog, skrbile za djecu, no mnoge su odlazile u lovačke ili ratne pohode s muškarcima – kad živite u negostoljubivim stepama, vječno okruženi neprijateljima, jasno je da ćete svakome dati oružje u ruke, nevezano za spol ili dob. Herodot Skitima ipak nevoljko odaje priznanje, zbog sposobnosti brzog kretanja po bojnom polju. “Nitko tko ih napadne neće im umaći; nitko ih neće uhvatiti ako ne žele biti pronađeni”, zapisao je u svojoj “Povijesti”.

I nakon prelaska na sjedilački način života, Skiti su većinom ostali nepismeni. Prehranjivali su lovom, ribolovom i stočarstvom a, zbog nedostatka drva, vatru za kuhanje palili su od kostiju žrtvenih životinja. Njihove religijske obrede predvodili su šamani, koji su proricali iz lipove kore te navodno nosili žensku odjeću. Umjetnost im se mahom sastojala od ukrašavanja oružja te izrade ukrasa za konje, šatore i kola. Ti predmeti najčešće su bili izrađeni od zlata, uz dodatak drva, kože, jantara i tirkiza, dok se za izradu predmeta za svakodnevnu uporabu najčešće koristilo srebro.

Upravo jedan takav artefakt nedavno je otkopan u drevnoj grobnici, u oblasti Ostrogozhsky na jugozapadu Rusije. Riječ je o srebrnom tanjuru ukrašenom likom Argimpase, skitske boginje plodnosi koja je prikazana gola kao od nebeske majke rođena, s krunom na glavi i okružena brojnim zastrašujućim mitološkim kreaturama – krilatim grifonima te čudovištima s oštrim, prijetećim očnjacima i kandžama. Dugačak trideset pet centimetara i širok osam centimetara te sjajno očuvan, ovaj uporabni predmet važno je svjedočanstvo skitske kulture. Pronađen je u jednom od devetnaest grobnih humaka, uz ostatke muškarca starog između četrdeset i pedeset godina. “Pretpostavljamo da je bio namijenjen zagrobnom životu, možda kao tanjur iz kojeg će pokojnik konzumirati hranu na onome svijetu”, ispričao je voditelj iskopavanja Valerij Guljajev, arheolog s Ruske akademije znanosti.

Zanimljivo, grobnica u kojoj je skitski muškarac počivao bila je opljačkana, ali je vrijedni artefakt očito promaknuo počiniteljima… Baš kao još neke dragocjenosti: medaljon od životinjskih kostiju i bročnanih pločica te čudesno lijepi srebrni pehar. U grobnicu je bila položena i čeljust medvjeda što, prema mišljenju Guljajeva i kolega, ukazuje na postojanje kulta te zvijeri u regiji.


Piše: Lucija Kapural

Komentari