Ding zui: Osebujna kineska praksa varanja pravosudnog sustava

Ilustracija: Pixabay

Zašto su viktorijanske šalice za čaj imale ugrađene pregrade na unutrašnjoj strani? Koliko je trajao najduži zabilježeni slučaj štucavice u povijesti? Što je to ding zui? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Zbog svoje arome, slatkoće ali i ljepote, jabuke su bile iznimno cijenjene u antičkom Rimu. Iz tog razdoblja potječe popularna uzrečica “ab ovo usque ad mala” (“od jajeta do jabuke”) – bilo je, naime, uobičajeno obrok započeti jajetom, a završiti jabukom.

2. Iza kineskog pojma “ding zui” (u slobodnom prijevodu: “zamjenski kriminalac”) krije se osebujna praksa varanja pravosudnog sustava. U zadnjih pedesetak godina, zabilježeni su brojni slučajevi kad su bogataši, optuženi za zločine, na suđenje te izdržavanje kazne slali osobe koje su im fizički nalikovale. Zašto su “dubleri” pristajali “guliti” robiju zbog zločina koji nisu počinili? Zbog novca, dakako.

3. U viktorijanskom razdoblju, finije šalice za čaj imale su urgađenu pregradu na unutrašnjoj strani, koja je služila za zaštitu gospodskih brkova: sprečavala je mogoćnost njihova uranjanja u vrući napitak.

4. Za žene iz australskog plemena Warramunga od davnina vrijedi prilično neugodan običaj: nakon smrti supruga, u znak duboke žalosti, godinu dana ne smiju izgovoriti niti jednu jedinu riječ. Za to vrijeme, sporazumijevaju se isključivo gestikulacijom.


5. Stari Grci vjerovali su da da su planeti i zvijezde ugrađeni u kristalnu nebesku sferu koja uslijed njihova kretanja zuji, čime se stvara “nebeska glazba”. Premda je ideja o postojanju kristalne sfere, dakako, pogrešna, znanstvenici su dokazali da zvijezde doista “pjevuše”, odnosno proizvode vibracijske frekvencije koje su našem uhu nečujne.

6. Amerikanac Charles Osborne (1894. – 1991.) ušao je u “Guinnessovu knjigu rekorda” kao osoba s najdužim napadajem štucavice u povijesti. Štucati je počeo 1922. i nastavio, bez prekida, narednih šezdeset osam godina!

7. Duga vladavina Ramsesa II., moćnog faraona XIX. dinastije, predstavlja vrhunac egipatske moći. Ratovao je protiv Libijaca i Nubijaca, osvojio je Palestinu, s Hetitima je vodio dugotrajne borbe za Siriju, a u domovi je dao podići niz monumentalnih građevina, primjerice, hramove u Abu Simbelu, Luksoru i Memfisu. Uz to je doživio duboku starost – umro je u devedesetoj, u vrijeme kad je očekivani ljudski vijek iznosio tridesetak godina!

Piše: Lucija Kapural

Komentari